Zagreb 2028

Sešn 9

01.11.2028.

Nakon noćenja kod Hamdije u ciganskom selu, prijatelji su se zaputili do stare Pelagije. Kad su ušli u njezin šator, starica je sjedila za stolom i čitala zapise iz stare prašnjave knjige na njima nepoznatom jeziku. Drveni štapić koji su našli kod krilatog čudovišta koje su dan ranije ulovili u obližnjoj šumi ležao je na stolu, a njegov vrh povremeno bi zabljesnuo plavičastom svjetlošću. Starica je rekla kako je proučila magiju štapića te može baciti uroke na jedno njihovo oružje. Čizma je isukao svoju vjernu sjekiru i položio ju na stol. Pelagija je počela glasno recitirati nekakvu bajalicu, a štapić je držala u ruci. Kada je završila bajanje, plavičasta munja sijevnula je iz vrha štapića, pogodila oštricu i rasplinula se po cijeloj dužini sjekire. Vrh štapića izgubio je sjaj, a na rubu oštrice pojavili su se sitni znakovi nekog nepoznatog pisma. Pelagija je rekla kako se magija štapića potrošila, a urok koji je njime bacila na sjekiru učinio ju je natprirodno oštrom. Zahvalili su joj i otišli.

Prošetali su do livade pored šatora ciganskog sela. Pronašli su jedno usamljeno drvo na kojem su urezali metu. Čizma je vlč Antunu pokazao kako se koristiti sačmaricom te mu je dao da isproba. Antun je s prve dvije patrone uvjerljivo promašio drvo iako je bio udaljen samo desetak metara. Nakon toga Čizma je primjetio u čemu griješi i pokazao mu kako treba pravilno ciljati. S iduće tri patrone Antun je pogodio metu. Vratio je sačmaricu Čizmi i osjećao se mnogo sigurniji u svoju sposobnost rukovanja automatskim pištoljem koji je imao uza sebe. Vratili su se do Hamdije. Kineski radnik Ching Sheng kojeg su dan ranije spasili ležao je na krevetu i jeo čorbu, a Hamdija je čistio pušku. Prijatelji su mu rekli kako se vraćaju do Istočne tržnice i vode sa sobom Chenga. Nakon što su se spremili, Hamdija ih je ispratio do skele na Savi.

Nakon što su ih skelari prevezli na sjevernu obalu, Čizma je poveo družinu dalje. Oko sat vremena kasnije prošli su ispod autoputa, a zatim skrenuli prema istoku kako bi zaobišli Malu Arabiju u što širem luku. Kretali su se sporo jer je stari Ching često morao stati da dođe do zraka jer je imao jake napade kašlja. Nakon još jednog sata hoda, ušli su u veliko dvorište nekadašnjeg skladišnog kompleksa. Zgrade su bile jako oštećene potresom, a nekoliko metara visok odron priječio im je put. Krenuli su natrag prema ulici. Prije nego što su izišli, u sjeni jedne oštećene skladišne zgrade pojavila su se dva čovjeka. Jedan je imao batinu, a drugi revolver za pojasom. Rekli su im da je ovo njihovo dvorište te da moraju platiti za slobodan prolaz. Njihov arogantan nastup nije se dojmio Čizme i Yao-a koji su im odgovorili da od plaćanja nema ništa. U tom trenutku u tlo ispred Yao-a zabilo se improvizirano koplje koje je skriveni napadač bacio s krova susjednog skladišta. Momci su isukali oružje spremni da se brane. Stari Ching pobjegao je u zaklon. S druge strane dvorišta pojavila su se dvojica batinaša. Vođa napadača isukao je revolver i pucao u Yao-a koji se uspio izmaknuti. Dvojica batinaša napali su Čizmu, a jedan Yao-a. Sa susjednog krova prema Antunu doletjelo je još jedno koplje. Antun je izvukao elektrošoker i opržio njime najbližeg batinaša, a strujni udar oborio ga je na pod. Čizma je sasjekao drugog batinaša sjekirom i time Yao-u pružio priliku da spremi lanac i izvadi pušku. Naciljao je revolveraša i upucao ga u rame. Čovjek je jauknuo i počeo bježati prema vratima jednog od skladišta u koje nikad nije ušao jer ga je drugi Yao-ov metak pogodio ravno u potiljak. Antuna je koplje napadača s krova pogodilo u nogu, no to ga nije spriječilo da strujom oprži i drugog batinaša. Ovaj je uspio ostati na nogama i opaliti šprint koji mu je spasio život. Batinaš koji se srušio na pod od strujnog udara pribrao se i odvalio batinom Antuna u koljeno. Nije se uspio ustati jer mu je Yao-ov lanac razbio lubanju. Dvojica bacača kopalja s krovova također su dali petama vjetra. Prijatelji su s leševa pokupili oružja i novac, a najvrijedniji komad plijena je svakako bio revolver.

Nastavili su put i nakon još pola sata stigli do barikade koju su čuvala petorica kineskih stražara. Zaustavili su prijatelje i upitali ih kamo idu. Tada je jedan stražar prepoznao Chenga. Srdačno su porazgovarali na kineskom jeziku, a nakon toga stražari su ih propustili u Kinesku četvrt bez daljnjih pitanja. Stigli su na tržnicu u ranim popodnevnim satima i ušli u Wongovu zalogajnicu. Za jednim su stolom sjedila tri starija Kineza i igrali mah jong uz bokalčić rakije. Wong je brisao šank prljavom krpom. Kad je ugledao Chenga ukopao se na mjestu. Lice mu se tada razvuklo u osmjeh, dotrčao je i srdačno ga zagrlio. Napaćeni kineski radnik počeo je plakati, a rođak Wong ga je posjeo za stol u kutu, donio čaj i sjeo do njega. Starci su ih pogledali sa znatiželjom, a onda nastavili igrati. Prijatelji su sjeli za drugi stol i pustili rođake da se na miru ispričaju. Nakon desetak minuta, Wong se ustao, otišao u kuhinju i donio prijateljima obilnu porciju GMO piletine te bokal rakije od riže. Zahvalio im je što su mu spasili rođaka i rekao da se vrate navečer. Kad su završili s jelom, prijatelji su otišli do tržnice potražiti strjeljivo. Nakon sat vremena potrage, našli su prodavača koji je imao desetak patrona te su ih kupili.

Antun je porazgovarao s trojicom najamnih radnika i unajmio ih da idućih dana pretraže staru bolnicu Rebro i vide ima li čega korisnog tamo.

Predvečer su se zaputili do Jing Jangove rezidencije. Stražari su ih propustili kad su upitali za Ho Shee-ja te su produžili u njegov ured u suterenu rezidencije. Odmah ih je primio te su mu ispričali za Cheng Shinga, njegov rad u Monsantovom pogonu, dodavanje aditiva u soju te umiranje radnika koji su tamo radili. Pozorno ih je saslušao i rekao kako će o svemu izvijestiti Jing Janga. Također im je rekao da mu se jave za tri dana radi jednog posla koji mogu obaviti za njega ako žele. Momci su zamolili Ho Shee-ja da im dozvoli kupovati u skladištu u dvorištu rezidencije što im je on odobrio. Zahvalili su mu, otišli u dvorište te od skladištara Don Rema kupili strjeljiva u različitim kalibrima i nekoliko štapina dinamita, zlu ne trebalo.

Kad su se vratili do Wongove zalogajnice, već je pala noć. Bila je puna radnika i trgovaca, uglavnom Kineza. Wong ih je posjeo za stol i poslužio obilnom večerom. Rekao im je kako će kod njega ubuduće uvijek imati besplatan objed te im dao novac kao nagradu za spašavanje rođaka Cheng Shinga. Upitali su ga kako je Cheng, a on im je odgovorio kako je travarica bila kod njega, dala mu lijekove te da sada leži i odmara. Nakon klope otišli su do travarice koja je pregledala Chenga, a to je bila njihova stara poznanica Pu Yie. Razgovarali su s njom o njegovom stanju. Pretpostavljala je da je u zraku koji je udisao bilo otrovnih spojeva na bazi azbesta i žive koji su mu se nataložili u plućima i polagano ga gušili. Vjerovala je da će se oporaviti, a pitanje je bi li preživio da je proveo još nekoliko dana u tom zatrovanom okruženju. Pozdravili su ju i otišli prema Panonskoj četvrti.

Stražari su ih pustili u četvrt bez previše pitanja te su produžili do crkve kod velečasnog Žarka. Srdačno ih je pozdravio on, a i dječak Ahmet i njegova majka Marwa koji su pospremali kuhinju župnog dvora. Sjeli su za stol i porazgovarali o avanturama koje su proživjeli proteklih dana. Velečasni im je rekao kako idući dan namjerava otići do gradskog groblja koje se nalazilo na obroncima Sljemenske gore na sjeveru. Želio je za Dušni dan pomoliti se tamo za poginule u incidentu prije pet godina kada je korporativna policija otvorila vatru na siromašne i gladne prosvjednike. Bili su sahranjeni u masovnu grobnicu obilježenu velikim drvenim križem. Velečasni je posljednji put bio na groblju prije tri godine. Kada je išao tamo prije dvije godine, napao ga je čopor divljih pasa i jedva se spasio sakrivši se u razrušenu kuću. Zamolio je prijatelje da pođu s njime. Odgovorili su mu da će mu rado praviti društvo te otišli na spavanje u sobicu koju je velečasni uvijek imao namještenu za njih.

02.11.2028.

Ujutro su prijatelji s velečasnim Žarkom krenuli na sjever. Uskoro su stigli u ulice nekada elitnih podsljemenskih četvrti. Kuće su bile znatno oštećene potresom te napuštene. U jednom su dvorištu ispred šupe vidjeli mali stolić i stolicu. Kroz otvorena vrata izišao je stariji čovjek i mahnuo im. Uljudno su ga pozdravili, a velečasni Žarko se predstavio i upitao ga živi li tu sam. Čovjek se zvao Vinko i rekao je kako već dugo živi u toj četvrti. Većina ljudi proteklih godina povukla se niže u grad, a u ulici ih je ostalo samo dvadesetak. Međutim, prije malo više od mjesec dana nestao je njegov susjed Đuro. Nekoliko dana kasnije noću je nestao i dječak Hrvoje koji je bio jedino dijete koje je tamo živjelo. Izbezumljeni roditelji su s još nekoliko muškaraca pretraživali okolinu dva dana, ali bezuspješno. Nakon toga su shrvani očajem napustili svoj dom i krenuli dolje u grad, a i ostali stanari su im se odlučili pridružiti jer se više nitko nije osjećao sigurnim. Naveo je kako se tih dana, a i kasnije noću često čuo lavež i zavijanje pasa, no nije bio siguran što se stvarno dogodilo. Usprkos svemu, odlučio je ostati u ulici koju je volio. Velečasni Žarko zahvalio mu je na informacijama te je družina krenula dalje prema sjeveru, budno prateći okolinu.

Sat vremena kasnije došli su do ograde na južnom dijelu groblja. Našli su otvor i produžili unutra. Mnogi spomenici bili su raspucali od potresa i neodržavanja, a raslinje gusto. Korijenje drveća probijalo je kroz asfalt razbijajući ga. Yao Menni popeo se na visoko drvo i pogledao uokolo dvogledom. Gusto raslinje rasprostiralo se na sve strane, no jasno je vidio visoki drveni križ na proplanku oko kilometar sjevernije. Spustio se te su produžili dalje. Nakon petnaestak minuta stigli su na proplanak. Ispod križa bila je velika mramorna grobnica. Ploča je bila raspuknuta, a velik komad je nedostajao. Oprezno su se približili. Yao je upalio lampu i pogledao. Dva metra niže vidio je nekoliko trulih lijesova koji su bili otvoreni. Tijela nije bilo. Čizma je tada uočio tragove stopa koje su se od grobnice udaljavale u smjeru kripte kojih pedeset metara dalje. Kripta je bila prizemna kamena građevina koja se činila jako starom i relativno neoštećenom. Odlučio su istražiti.

Prišli su kripti prateći tragove stopa koji su vodili do vrata na sjevernoj strani. Bila su metalna i činila su se jako teškima. Zidovi građevine bili su urešeni natpisima na latinskom, kamenim kipovima anđela i svetaca. Čizma i Yao svom su snagom uprli na vrata, a Antun i vlč Žarko stajali su nekoliko metara iza. Vrata su se činila zaključanima. Čizma ih je odvalio sjekirom nekoliko puta i brava je popustila. Otvorili su i ugledali mračnu prostoriju u kojoj su bila dva odškrinuta kamena lijesa i još jedna metalna vrata na nasuprotnom zidu. Yao i Čizma oprezno su ušli unutra. U tom trenutku Antun je začuo da se netko približava. Iza zapadnog zida kripte pojavio se blijedi čovjek u dronjcima. Koža mu je bila mrtvački bijela, bio je potpuno ćelav. Oči su mu bile krvavo crvene, a zapjenjena usta puna oštrih zubi. Ruke su mu bile izrazito dugačke i završavale su dugačkim oštrim noktima. Povikao je na uzbunu i isukao pištolj. Spodoba je dotrčala do njega i zasjekla ga noktima po ruci. Velečasni Žarko nasrnuo je i udario ga batinom. Čizma i Yao su se okrenuli prema izlazu iz prostorije, no vrata iza njegovih leđa su se otvorila te su u sobu nahrupile još dvije takve spodobe. Antun se odmaknuo i ispucao jedan metak u spodobu koja ga je ogrebala. Pogodio ju je u trbuh no ona nije uzmicala već je skočila na njega i ugrizla ga za vrat. Otrovna slina ušla je Antunu u krv i osjetio je naglu slabost. Međutim, uspio se othrvati. Za to su vrijeme Yao i Čizma već bili u nemilosrdnoj borbi s gnjusnim napadačima. Obojica su pretrpjeli bolne ogrebotine no spodobe nisu bile dorasle oštrici Čizmine sjekire i teškom Yao-ovom lancu. Za desetak sekundi momci su ubili obje kreature i potrčali van pomoći ranjenom prijatelju i vlč Žarku. Spodoba je nasrtala na njih dvojicu bez znakova zamora i jedva su se uspjevali obraniti. Yao je zamahnuo lancem i pogodio ju u tijelo. Čuo se zvuk slamanja rebara. Okrenula se na njega i pokušala ga ogrebati. Sagnuo se i napravio mjesto Čizmi koji joj je sjekirom odrubio glavu..

Antun je zaliječio ozljede prijateljima i vlč Žarku nakon čega se pobrinuo za sebe. Slabost ga još nije prolazila. Velečasni Žarko zamolio je prijatelje da krenu s njime do podsljemenske četvrti Remete koja se nalazila još jedan sat hoda dalje. Tamo je bio samostan redovnika pavlina. Žarko se doduše nije čuo s njima već tri godine, no želio ih je posjetiti i upitati znaju li što o događajima na groblju. Prijatelji su se složili i rekli velečasnom da će poći s njime. Kratko su pretražili kriptu i pronašli dvadesetak trupala različite starosti. Neka su bila samo sasušeni ostatci, a druga su se činila relativno svježa. Pronašli su ostatke i jednog dječaka. Komadi mesa na svježijim truplima bili su odgriženi. Zgroženi prizorom zatvorili su vrata kripte te u rano popodne krenuli za velečasnim dalje na sjever.

View
Sešn 8

31.10.2028.

Ujutro nakon doručka u Hamdijinom šatoru prijatelji su otišli do kovača Bakira. Preuzeli su od njega sjekiru koju mu je Čizma prije tri dana ostavio na brušenje te metalne štitnike za ruke i noge. Nakon toga otišli su do šatora od stare Pelagije. Starica je bila unutra i kuhala nekakvu čorbu na stalku iznad vatre. Šator je bio pun dima, no sadržaj lonca dobro je mirisao. Ponudila ih je čorbom. Kad su pojeli, ispričala im je zanimljivu priču. Kad je bila malena, imala je česte noćne more. Sanjala je krilato čudovište oštrih zubi koje je noću dolazilo do njenog kreveta i plašilo ju. Ispričala je to svojoj pokojnoj baki koja ju je pozorno saslušala te se idućeg dana s Pelagijinim stricem zaputila u obližnju hrastovu šumu. Stric je bio lovac te se sjećala kako je u šumu otišao sa svojom puškom. Vratili su se predvečer, a baka joj je rekla da više ne mora bojati Krampusa. Noćne more su nestale. Kad je bila starija, upitala je baku što se toga dana dogodilo. Baka, mudra starica koja se razumjela i trave i napitke, rekla joj je kako Krampus stvarno postoji. To je čudovište koje dolazi iz svijeta sjena i hrani se strahom male djece. Toga su ga dana, kada je Pelagija bila mala, njezin stric i ona otišli pronaći u šumu. Baka je znala da je čudovište živjelo u šumi, a danju se obično skrivalo u krošnji najvišeg drveta. Pronašli su ga, stric ga je ustrijelio, a baka je uzela drveni štapić koji je čudovištu davao magične moći.

Prijatelji su saslušali priču sa skepsom, ne shvaćajući zašto im Pelagija to uopće govori. Zatim im je rekla kako su djeca iz sela proteklih tjedana često imala noćne more. Vjerovala je kako se iza toga krije nešto više. Rekla im je kako sumnja da u obližnjoj šumi, koja se nalazila nešto istočnije uz rijeku, možda živi jedno takvo čudovište. Zamolila ih je da odu tamo istražiti. Šuma je bila nevelika, a znala je da se u sredini nalazi mali s proplanak na kojem je bio jedan usamljeni stari hrast. Kazala im je kako bi bilo dobro ako joj uspiju nabaviti čarobni štapić koji čudovište koristi. Njime bi mogla baciti uroke na jedno od njihovih oružja kojem bi ono postalo preciznije i ubojitije. Prijatelji su zahvalili na čorbi, rekli kako će razmisliti i otišli.

Iako im je cijela priča zvučala jako sumnjivo, Čizma je predložio da malo istraže jer je šuma bila blizu, a nije im se nigdje žurilo. Zaputili su se preko livade prema istoku. Šuma se protezala uz Savu. Došli su do ruba, pronašli puteljak i krenuli dublje unutra. Vidjeli su nešto posječenih stabala jer su Cigani koristili drveće iz šume za ogrjev. Bio je sunčan jesenski dan te su Čizma i Antun lako pronašli staze koje su ih vodile prema središtu. Nakon sat vremena tumaranja, drveće je postalo više, a put sve neprohodniji. Yao Menni se popeo na visoko drvo radi izviđanja. Oko kilometar sjeverno tekla je Sava, a daleko prema jugu nazirale su se ruševine zračne luke koja je jako nastradala u potresu. Stotinjak metara istočnije primjetio je proplanak za koji mu se činilo da se nalazi po sredini cijele šume. Na sredini proplanka rastao je visoki, stari hrast. Pogledao je hrast kroz Čizmin dvogled. Iako je bila kasna jesen, na granama je bilo još dosta žutog lišća. Na debljoj grani pri vrhu drveta, desetak metara iznad tla, zapazio je nešto neobično. Na njoj je ležala krupna životinja. Mirovala je, a rukama i nogama je obuhvatila granu. Čak mu se učinilo da na leđima ima velika sklopljena šišmišolika krila. Spustio se i poveo prijatelje dalje na istok.

Uskoro su izbili na proplanak. Bio je promjera pedesetak metara. Ovaj put je Čizma pogledao kroz dvogled i utvrdio da je Yao bio u pravu. Na visokoj grani stvarno je ležala nekakva neobična životinja. Predvođeni Čizmom, prijatelji su oprezno izišli na proplanak. U travi u blizini hrasta zapazio je oštre komade metala. Zaobišao ih je i nastavio prilaziti drvetu. Iznenada mu je noga zapela o uže. Užetom je iz zemlje iščupao dvije limenke pune kamenčića koji su glasno zazveckali. Čudovište se probudilo, pogledalo prema dolje, zamahnulo krilima i odrazilo se u zrak. Poletilo je iza drveta i zaklonilo se u krošnju tako da su ga prijatelji jedva vidjeli iza gustih grana. Bilo je visoko oko metar, crne kože bez dlaka. Imalo je oštre kandže i red šiljastih zubi na majmunolikom licu. U ruci je imalo kratak drveni štapić kojim je zamahnulo prema Čizmi. Vršak štapa je zapucketao, a Čizma je osjetio snažan umor i želju da legne i spava. Othrvao se neobičnoj sili, skinuo sačmaricu s leđa i ispalio jednu patronu. Čudovište je bilo zaklonjeno granama te se sačma zabila u drvo. U tom su trenutku prema hrastu već trčali Yao Menni i vlč Antun. Yao se prišao drvetu u želji da se popne, ali je stao na šiljati komad metala skriven u travi. Zajaukao je i odmaknuo se da iščupa oštri predmet iz stopala. Antun je izvukao svoj automatski pištolj i ispalio rafal u krošnju. Metci su otrgnuli komade drveta, no nisu pogodili cilj. Čudovište je tada zamahnulo štapićem prema Yao-u. Njegove čarobne moći omamile su ga i srušio se u travu u čvrstom snu. Čizma je u međuvremenu naciljao bolje i ranio čudovište u rame. Glasno je jauknulo i promrmljalo na Čizmu zlobnu kletvu. Pucanj je probudio Yao-a koji je došao k sebi i ustao se. Antun je ispalio još jedan rafal, ali bez uspjeha. Čizma je opet naciljao, opalio i smjestio čudovištu sačmu usred čela. Ispustilo je hropac, krila su se umirila i palo je na tlo kao kamen udarajući tijelom u grane visokog hrasta. Bilo je mrtvo te i dalje jako ružno. Yao se uzverao na drvo do njegovog gnijezda i pronašao u njemu nešto novčića. Odsjekli su jednu granu i zavezali čudovište za nju. Yao i Čizma stavili su granu na ramena, a truplo je visilo između njih. Krenuli su natrag prema ciganskom selu.

Za sat vremena prijatelji su izišli iz šume i krenuli prema selu. Neka su djeca igrala nogomet krpenom loptom na livadi u blizini šatora. Izdaleka su spazila prijatelje kako prilaze s neobičnim teretom i potrčala prema njima. Kad su djeca prišla bliže, izrazima čuđenja i nevjerice na njihovim licima nije bilo kraja. Sjatila su se oko njih vičući „Krampus! Krampus!“ i pokušavala dodirnuti truplo. Čizma ih je razgonio oko sebe, no nije baš uspijevao. Kad su zašli među šatore pojavile su se i znatiželjne majke koje su pokušavale dozvati svoju djecu k sebi, ali također bezuspješno. Žamor i graja djece postajali su sve glasniji te su im prišla dvojica stražara koja su ispratila prijatelje kroz mnoštvo do Đorđetovog šatora. Stražari su otvorili šator i momci su unijeli čudovište unutra. Đorđe je izgledao začuđen, no nije ih ništa ispitivao nego im samo rekao da odu Pelagiji. Izišli su, a starica ih je čekala ispred svog šatora koji se nalazio odmah pokraj Đorđetovog. Pozvala ih je unutra i zamolila stražare da ne dopuste djeci da ulaze. Posjela ih je za stol i svježom porcijom gulaša im zahvalila što su pošli istražiti šumu. Upitala ih je jesu li što pronašli, a Čizma joj je dao drveni štapić. Bila je jako zadovoljna što su ga uspjeli pronaći. Rekla im je da joj ostave štapić jedan dan kako bi ga ispitala te da se vrate sutra. Bila je uvjerena kako će njime moći baciti uroke na jedno oružje, a možda i dva. Prijatelji su zahvalili na klopi, rekli joj da će se vratiti sutra i izišli van. Djeca su se skupila oko Đorđetovog šatora, a dvojica stražara su ih relativno bezuspješno pokušavala otjerati. Prijatelji su se zaputili do Hamdije koji je upravo razgovarao sa susjedom ispred svoga šatora. Pozdravio ih je te su ušli kod njega.

Kratko su porazgovarali o čudovištu koje su susreli u šumi. Hamdija je zaključio da je radijacija nakon eksplozije NE Krškog stvarno ostavila trag na prirodi. Nakon toga rekao je prijateljima kako ima jedna stvar koja ga brine i kako bi mu dobro došla njihova pomoć. Rekli su mu da nastavi te da će mu rado pomoći ako mogu. Ispričao im je kako je u blizini ograde koja opasava Monsantova polja za uzgoj soje prije oko tri mjeseca sagrađena nova zgrada. Otkada je tamo, do nje svakodnevno dolazi mnoštvo kamiona. Primjetio je kako kamioni istrpavaju soju u otvor na stražnjoj strani zgrade, a kasnije se na njih utovaruju vreće. Sumnjao je kako se u toj zgradi soja nekako obrađuje, a to ga je zabrinjavalo. Rekao je kako bi bilo jako dobro ako bi uspjeli doći do te zgrade, skupiti s tla nešto soje koja je ispala s kamiona te mu donijeti kako bi ju proučio. Nije mogao shvatiti zašto bi se zreli plodovi soje trebali dodatno obrađivati te mu je cijela ta stvar bila jako čudna. Prijatelji su mu spremno odgovorili kako će učiniti to za njega. Pitali su ga kako da uđu u štićeni prostor iza ograde, a on im je odgovorio kako se sjeća da u jednoj zgradi koja je s vanjske strane ograde postoji podzemno sklonište. Naime, ograda je prolazila kroz nekadašnje stambeno naselje te su neke od zgrada bile s vanjske, a druge s unutarnje strane. Hamdija im je rekao kako bi bilo dobro da istraže to sklonište da provjere je li uopće ostalo prohodno nakon potresa, a ako jest, da iziđu na drugu stranu po noći. Odlučili su odmah krenuti u akciju.

Hamdija je prema zapadu, uz rub Planine smeća. Došli su na rub čistine široke oko 500 metara koja je dijelila Planinu smeća i napuštene stambene zgrade uz koje je prolazila ograda. U daljini iza ograde vidjeli su kombajne koji su radili na poljima te kamione koji su prometovali između velikih plastenika i zgrada. Ugledali su kombi s Monsantovim oznakama koji je vozio cestom u blizini ograde. Hamdija im je rekao kako je to stražarska ophodnja. Pričekali su da se udalji, a tada ih je žurno poveo preko livade koristeći zaklone žbunja i niskog drveća. Nakon desetak minuta stajali su naslonjeni uz rub stambene zgrade. Ograda je bila pedesetak metara dalje na zapad, s druge strane zgrade. Hamdija je rekao prijateljima kako je u toj zgradi nekad živio njegov rođak te je znao da imaju stepenice koje vode u podrumske prostorije te do skloništa dva kata niže. Predložio je da ostane gore u zaklonu i prati hoće li naići ophodnja, a oni da uđu u zgradu i spuste se stepenicama do skloništa. Čizma mu je dao walkie-talkie, a nakon toga su on Yao i Antun odšuljali do ulaza u zgradu. Unutrašnjost je bila prašnjava i puna komada stakla i žbuke. Činilo se da je zgrada uzdrmana potresom. Krenuli su stepenicama prema dolje i sišli do ispražnjenih i razvaljenih šupa. Nastavili su se spuštati upalivši lampe. Stepenice su bile lakše oštećene, a metalna ograda odvaljena. Došli su do velikih metalnih vrata s kotačem za otvaranje.

Nakon nekoliko minuta natezanja, snažni Čizma i Yao uspjeli su okrenuti zaglavljeni kotač i vrata su se otvorila. Zapuhnuo ih je ustajali zrak iz hodnika ispred njih. Posvjetlili su unutra i vidjeli da su zidovi dobro uščuvani. Osim debele naslage prašine, na podu nije bilo nikakvih otpadaka niti tragova. Ušli su unutra. U hodniku je bilo nekoliko vrata. Redom su ih otvarali i ustanovili da vode u manje prostorije u kojima je bilo mnogo metalnih konstrukcija kreveta na kat. Prostorije su bile prazne i relativno uredne. Skrenuli su u hodnik lijevo i došli do veće prostorije. Na zidu su bile dvije ručice generatora struje. Na desnom zidu bila su mala vrata veličine metar puta metar koja su se nalazila nešto iznad poda. Lijevo su bila obična metalna vrata iza kojih je bila još jedna veća prostorija s uredno naslaganim vrećama pijeska. Momci su zaključili da moraju pogledati što se nalazi iza malih vrata. Pretpostavili su da je iza njih put prema površini te su odlučili naslagati uz njih vreće pijeska na način da ih jednostavnim guranjem mogu srušiti i zatrpati mala vrata. Na taj su se način mislili osigurati ako ih netko otkrije i krene u potjeru za njima. Započeli su slagati vreće što je potrajalo oko dva sata. Bili su umorni, ali zadovoljni svojim genijalnim planom. Yao je otvorio mala vrata. Iza je bio uski hodnik. Uskočio je unutra i u čučećem položaju krenuo naprijed. Napredovao je sporo oko pedeset metara, a tada je došao do sličnih vrata koja su imala kotač za otvaranje. Čvrsto ga je stisnuo i otvorio.

Lampa na njegovoj kacigi osvjetlila je veću prostoriju. Zapuhnuo ga je smrad truleži. Uza zid nasuprot njega nalazilo se nekoliko ljudskih trupala. Metalne ljestve visoke oko pet metara vodile su do poklopca na stropu koji je bio lagano odškrinut. U prostoriju je upadao trak danje svijetlosti koji je padao na jedno od trupala. Yao-ov instinkt borca osjetio je opasnost. Negdje iz tame, na koji metar od njega iznenada se pojavilo krupno odvratno stvorenje nalik na ogromnog masnog čovjeka male glave koje je umjesto lica imalo gnjusna velika usta puna oštrih zubiju. Zamahnulo je ogromnom ručetinom i odvalilo Yao-a. Od siline udarca zamalo se iz izlaza tunela u kojem je još stajao srušio dolje na pod prostorije. Yao se odmah pribrao i uskočio natrag u tunel. Pokušao je zatvoriti vrata no stvorenje je već uspjelo prići i uhvatiti ih svojim šapama. Nije se ni pokušavao natezati nego je požurio koliko god je mogao natrag prema prostoriji iz koje je došao. Osvrnuo se iza sebe i ugledao otvorena vrata. Čudovište nije mogao vidjeti no čuo je kao da ga nešto krupno pokušava slijediti tunelom. Yao je povikom upozorio prijatelje na opasnost. Čizma je izvukao sačmaricu, a Antun elektrošoker. Nakon manje od jedne minute Yao je stigao do prostorije i iskočio iz tunela. Čizma je odmah krenuo zatvarati vrata no nevidljivo stvorenje je velikom snagom zadržalo vrata i uskočilo u prostoriju. Pojavilo se između njih trojice i ponovno snažno udarilo Yao-a. Bilo je toliko odvratno da je Čizma osjetio malaksalost, no nije se dao pokolebati – usmjerio je sačmaricu te iz neposredne blizine sasuo stvorenju sačmu u tijelo. Stvorenje ga je pogledalo svojim jedinim buljavim okom i iznenada je osjetio snažnu bol, kao da ga je rasjeklo svojom pandžom. Istovremeno je zamahnulo i udarilo Yao-a još jednom. Bio je već dobrano potresen no uzvratio je i odvalio stvorenje palicom u trbuh. Opet je nestalo. Yao se odmaknuo, a Čizma i Antun počeli su se polako kretati prostorijom tražeći stvorenje. Ponovno se pojavilo iz ničega kod Yao-a rasjeklo ga pandžom po leđima. Gotovo se srušio na pod no uspio se izmaknuti i napraviti mjesto Čizmi koji mu je sasuo još sačme u tijelo. Grozno je zaurlalo i krenulo prema Čizmi. Antun ga je uspio opržiti elektrošokerom, no ono je uspjelo u svom naumu i odalamilo Čizmu. Yao, iako je već bio na izmaku snaga, hrabro je nasrnuo držeći palicu s obje ruke, skočio i odvalio stvorenje svom snagom u glavu. Okrenulo se prema njemu, zateturalo i srušilo. Pustilo je još jedan hropac i crklo. Lubanja mu je bila raspukla, a sadržaj je curio na pod. Antun je odmah zavidao rane prijatelju te se Yao nakon nekoliko minuta uspio oporaviti.

Prijatelji su bili potreseni neugodnim susretom no jako sretni što su uspjeli uništiti takvu gadost. Iako je bio iscrpljen, Yao je inzistirao da ode ponovno do druge prostorije i istraži je li tamo stvarno izlaz. Čizma i Antun nevoljko su ga pustili. Polako se provukao tunelom i uskočio u prostoriju. Sva trupla na podu izgledala su kao Kinezi i bili su obučeni u radne kombinezone. Iznenada je začuo tiho stenjanje. Oprezno se približio truplima i primjetio da je jedan čovjek živ. Bio je to stariji Kinez. Molio je za pomoć. Yao mu je pomogao da se osovi na noge, doveo ga do malih vrata na zidu i ubacio ga u tunel. Oprezno je odvukao čovjeka do prijatelja koji su ga čekali u početnoj prostoriji. Antun je previo Kineza. Bio je jako žedan te su walkie-talkiem pozvali u sklonište Hamdiju. Pojavio se nakon pet minuta. Na licu mu se vidio šok nakon što je vidio truplo odvratnog stvorenja. Izvadio je čuturu i dao Kinezu da pije. Nakon što se čovjek pribrao, ispričao je prijateljima svoju priču.

Kinez se zvao Cheng Shing. Prije pet godina javio se na Monsantov oglas i otišao raditi na polja soje. Kao ni ostali radnici, nije smio otići dok ne istekne njegov ugovor koji je trajao sedam godina. Kad su došli rekli su im da njihove plaće šalju obiteljima te da će im sve biti osigurano. Tako je i bilo – radili su naporno u poljima i plastenicima, no hrana i smještaj bili su dobri. Prije tri mjeseca rasporedili su ga s još tridesetak ljudi u novotvoreni pogon za oplemenjivanje soje. To je bila zgrada u blizini ograde koju je zapazio Hamdija. Posao u pogonu nije bio naporan – soju su kamioni iskrcavali na traku, odlazila je u stroj, a nakon toga je izlazila pakirana u vreće i vraćala se van na utovar. Radnici su opsluživali strojeve. Od prvog dana čuvari koji su bili s njima imali su gas maske što mu je bilo jako neobično. Nakon mjesec dana, neki su od radnika počeli obolijevati. Imali su jak kašalj, noću su se gušili i hroptali. Dvojica su nakon dva mjeseca umrla. Stražari su ih negdje odnijeli. U mjesecu nakon toga i Cheng Shing se razbolio. Još je nekoliko ljudi umrlo, a njegovi simptomi postajali su sve gori. Prije nekoliko dana od umora i malaksalosti izgubio je svijest. Probudio ga je udarac uzrokovan padom u prostoriju u kojoj ga je Yao pronašao. Oko njega bilo je nekoliko trupala. Iz ničega se stvorilo odvratno stvorenje koje je počelo jesti najtrulije truplo. Bio je užasnut no nemoćan ustati i pokušati bježati. Košmar je trajao dan ili dva. Stvorenje bi se pojavilo, pojelo komad mesa i opet nestalo. U glavi je čuo rugajući glas koji mu je govorio kako je on idući te da će ga jesti živoga. U bunilu zbog žeđi i gladi nije znao što mu se događa i gubio je svijest. A onda se iznenada pojavio Yao.

Prijatelji i Hamdija su saslušali priču kineskog radnika i bili zgroženi torturom koju je proživio. Odlučili su mu pomoći. Hamdija je rekao da ga izvuku van te da ga za početak odvedu kod njega. Obećao je prijateljima da će odmah o svemu obavijestiti Đorđeta i tražiti da zaštiti nesretnika. Prijatelji su se složili s Hamdijom te su se polako zaputili prema prizemlju zgrade. Kada su izišli van, bilo je predvečer. Čizma i Yao primili su Kineza i požurili za Hamdijom preko livade do Planine smeća prateći žbunje i drveće. Kad su došli do sela, već je pao mrak. Hamdija ih je poveo zaobilaznim putem izbjegavajući baklje te su došli do njegova šatora. Ušli su unutra, Hamdija je pripremio ležajeve i juhu od nekakvih trava. Izmučeni Kinez zahvalno je pojeo juhu i legao. Bio je iscrpljen, no hvatali su ga jaki napadaji kašlja. Zamolio je prijatelje da, ako ikako mogu, jave njegovom rođaku Wongu, vlasniku restorana, da je živ. Prijatelji su ga umirili i obećali mu da će pomoći te da ne brine. Nakon toga Kinez je zaspao. Prijatelji su još neko vrijeme razgovarali s Hamdijom o avanturi koju su proživjeli u skloništu, a onda zalegli u vreće na podu šatora na zasluženi odmor.

View
Sešn 7

30.10.2028.

U jutro nakon uspješnog noćnog pohoda u Maloj Arabiji, prijatelji su otišli porazgovarati s Hrvojem u njegovom sjedištu kod južnog stadiona. Ponudili su mu tri mlade gljive koje je Yao pronašao u podrumu Faroukove kupelji. Hrvoje im je isplatio pozamašnu svotu za gljive te su se srdačno rastali. Krenuli su prema Istočnoj tržnici, a zatim do Jing Jangove rezidencije. Stražari su ih propustili do Ho Shee-ja koji je bio u svojem uredu u suterenu rezidencije. Ispričali su mu sve detalje svojeg pothvata od protekle noći (osim da su uzeli i nešto mladih gljiva) te mu dali vreću sa sasušenim gljivama. Pošteno ih je isplatio za njihov trud te im rekao kako je Jing-Jang iznimno zadovoljan njihovom efikasnošću i diskrecijom. Rekao im je da mu se jave za tri do četiri dana. Dao im je dopuštenje da se jave skladištaru Don Remu radi nabavke. Otišli su do njegovog skladišta u dvorištu rezidencije te kupili automatski pištolj, nešto municije, dva vremenski podesiva eksploziva i još neke potrepštine. Nakon toga otišli su na Istočnu tržnicu gdje je Antun kod travarice Pu Yie kupio nešto ljekovitih zavoja. Dok je Antun bio u nabavci, Yao Menni i Čizma su se šetali tržnicom te su primjetili kako trojica Ognjenih zmajeva vode trgovca Lee Kay-a u smjeru rezidencije, a još trojica pretražuju njegovu trgovinu. Nakon što su se okupili, odlučili su krenuti u cigansko selo s južne strane Save. Kod kovača Bakira i stare Pelagije koji su živjeli u tom selu naručili su izradu nekih potrepština koje su do sada već trebale biti dovršene. Oko podneva krenuli su glavnom ulicom koja je iz Kineske četvrti vodila prema jugu.

Nakon kratkog hoda stigli su do granice Albanske četvrti koja se razvila oko nekadašnjeg autobusnog terminala. Njome je željeznom rukom vladao Enver koji je imao sjedište na vrhu zgrade terminala. Upravljao je četvrti preko svoje odane Ilirske garde, opasnih momaka koji su uglavnom imali automatsko oružje i isticali se svojim crvenim jaknama. Njegovi „štićenici“ bili su vlasnici pekarnica koji su prodavali peciva od sojinog brašna, a bilo je i nešto trgovaca zlatom i metalima. Većina trgovaca su imali svoje radnje u prizemlju zgrade terminala, a neki imućniji na katu. Prijatelji su čuli da su se pod Enverovim pokroviteljstvom na terminalu održavale i brutalne gladijatorske borbe. Kad su ih zaustavili albanski stražari na barikadi, iz znatiželje su ih upitali za borbe. Stražari su ih uputili zlataru Kociju te uz malu naknadu propustili u četvrt. Prošetali su uz terminal. Ulice su bile pune djece i žena koje su nosile rublje, hranu i vodu. Muškarci su uglavnom sjedili za priručnim klupama i pušili hašiš, vjerojatno arapski. Zrakom su se širili mirisi sojinog peciva. Ušli su u jednu trgovinu metalima. Unutra ih je dočekao mršavi srednjovječni muškarac koji se predstavio kao zlatar Koci. Čizma mu je prodao potkovice koje je kupio kod Cigana, a tada su ga upitali za gladijatorske borbe. Odgovorio im je kako su došli u pravo vrijeme jer se baš toga dana održavao turnir. Čizma ga je iznenada upitao bi li i on mogao sudjelovati. Zlatar se u prvi mah začudio, a zatim odgovorio da se vrate za pola sata nakon što provjeri s organizatorom. Prijatelji su malo prošetali uokolo i vratili se za pola sata. Zlatar Koci rekao je kako je dogovorio s organizatorom meč za Čizmu, uz malu naknadu. Zainteresirani Čizma platio je naknadu te im je zlatar rekao da mu se jave za tri sata jer turnir počinje predvečer oko pet sati.

Prijatelji su prošetali do trošne kućice u prizemlju terminala u kojoj je bila birtija. Zrak je bio ustajao i zadimljen od hašiša. Za stolovima su sjedili samo muškarci koji trojicu novih lica nisu promatrali nimalo blagonaklono. Došli su do šanka i naručili tri sojina piva. Za obližnjim stolom sjedila su četvorica Albanaca i igrali belu glasno se prepucavajući na svojem jeziku. Budući da su imali još mnogo vremena do početka turnira, Čizma i Yao Menni su otišli do kartaša i upitali ih bi li se i oni mogli pridružiti. Kartaši su im odgovorili da igraju u novac što dvojici prijatelja nije predstavljao problem. Nakon što su dovršili partiju, poraženi su im oslobodili mjesto te su Čizma i Yao otpočeli partiju. Prostor je bio mračan i zadimljen te su prijatelji primjetili kako si njihovi suparnici međusobno daju signale za zvanje. Usprkos tome, a i uz malo sreće s kartama, Čizma i Yao su pobijedili tri partije za redom i olakšali protivnike za 10 E$. Albanci su bili vidno nezadovoljni te više nisu htjeli igrati. Dečki su im zahvalili na dobrim partijama te izišli van. Prošetali su još malo terminalom, a zatim otišli do Kocija. Dočekao ih i poveo na kat terminala. Tu su ih dočekali stražari koji su im uzeli svo oružje i odveli ih u unutrašnjost zgrade. Jedan ih je stražar uskim stepenicama poveo u prizemlje do perona na kojem su nekad stajali autobusi i gdje je bilo borilište.

Borilište je bio ovalni prostor na kojem nije bilo asfalta već utabana zemlja. S dvije strane su bile improvizirane sjedalice i klupe na kojima je već sjedilo nekoliko starijih muškaraca. Malo dalje je bila klupa i nekoliko ormarića pokraj kojih su se petorica mladih momaka svlačili i zagrijavali. Uza zid bio je ofucani metalni kiosk otvorenih vrata na kojima je stajao niski, debeli Albanac. Koci ga je predstavio prijateljima kao Skandera, organizatora turnira i kladioničara, a onda otišao natrag na terminal. Skander je rekao Čizmi da se bori u predzadnjoj, petoj borbi te da se mogu kladiti na bilo koju borbu žele. Prijatelji su tada otišli do klupa za gledatelje i pronašli si mjesto. Uskoro se pojavio dječak koji je prodavao svježe sojine lepinje. Bile su ukusne i tople. Kad se gledalište popunilo, Skander je na kiosk objesio ploču i napisao na nju koeficijente za predstojeće borbe. Oko njega se učas okupilo dosta ljudi koji su se htjeli kladiti. Čizma, Yao i Antun su se također pridružili i uplatili manje iznose za prvu borbu. Borbe su te večeri bile hrvačkog tipa što je značilo da su udarci dozvoljeni samo na podu. Trajale su pet minuta ili do predaje. Postojao je i sudac čija je zadaća bila da proglasi pobjednika ukoliko bude izjednačeno. Međutim, sudac u prve četiri borbe nije bio potreban jer su borbe bile dosta brutalne i kratke. U svakoj od njih jedan se borac predao nakon što je završio u zahvatu iz kojeg nema izlaza ili se onesvijestio, kao što se dogodilo u trećoj borbi. Prije svoje borbe Čizma je otišao do ostalih boraca i svukao se u majicu i hlače. Interes na kladionici za tu borbu bio je velik jer je Čizma bio novi te je koeficijent za njegovu pobjedu bio visok jer se znalo da je njegov protivnih Idrizi dosta vješt i opasan momak. Yao je uplatio manju svotu na Čizmu, a i Antun je dao skromnih 100E$ što bi mu u slučaju Čizmine pobjede donijelo 250E$.

Čizma je u borilište ušao mirno i sabrano. Njegov protivnik bio je mlad, nešto viši od njega, krupan i snažan. Skakutao je na mjestu i pripremao se za napad. Sudac je dao znak za početak. Samouvjereni smiješak albanskog borca zaledio se kada je Čizma strjelovito kao munja dotrčao do njega i oborio ga na pod prije nego što je stigao reagirati. Čizma ga je stisnuo u kravatu, no Idrizi se izvukao i udario ga laktom u glavu. Uzdrmani Čizma nije popuštao stisak te je uzvratio udarcem koljenom u jetru. Nastavili su se hrvati razmjenjujući udarce i zahvate. Iako je Idrizi bio vješt borac, pokazalo se da nije dorastao Čizminoj snazi i uličnom iskustvu. Nakon pola minute Čizma se ustao, a Albanac je ostao ležati u prašini bez svijesti. Antun i Yao (te još nekoliko kockara koji su riskirali) oduševljeno su zapljeskali, a Čizma je otišao prema klupi za presvlačenje. Kad se presvukao, pridružio se prijateljima te su otišli Skanderu po svoju isplatu. Debeli kladioničar nešto je poviknuo na albanskom jeziku i iz prikrajka su se pojavila dvojica stražara uperenih Kalašnjikova. Izjavio im je kako sumnja na namještenost Čizmine borbe, ali budući da je pošten čovjek koji mora misliti na svoj ugled isplatit će im trećinu od dobitka kojeg su trebali dobiti prema koeficijentu. Prijatelji nisu imali izbora nego prihvatiti ponudu. Nakon isplate naoružani stražari ispratili su ih na kat gdje su im vratili njihovo oružje ispražnjeno od metaka te vrećicu s municijom. Stražari su ih odveli do južne barikade Albanske četvrti te su prijatelji krenuli prema jugu.

Desetak minuta kasnije, Čizma, Yao Menni i Antun hodali su ulicom razočarano komentirajući neugodnost koju su upravo doživjeli. Bila je večer. Zvjezdano nebo davalo je malo svijetla te je ulica, iako široka, bila mračna. Antun je iznenada zapazio nekakvo komešanje u živici s desne strane ulice, desetak metara ispred njih. Jedva je stigao dati signal prijateljima kad ih je iz živice zasula kiša metaka. Srećom, zbog mraka strijelac nije bio precizan te su izbjegli pogotke. Yao je reagirao prvi – potrčao je do ruba visoke živice upalivši pri tome lampu na svojoj kacigi. Neoprezno je skrenuo iza ruba gdje ga je čekao drugi napadač koji ga je iz neposredne blizine sačmaricom napucao u prsa. Silina udara gotovo je srušila Yao-a na pod, no uspio je ostati na nogama. Tada je do njega već dotrčao Čizma s puškom u rukama. Skočio je do Yao-a, naciljao i sasuo sačmu napadaču u glavu. Napadač se srušio na pod u lokvi krvi. Nekoliko metara iza bio je još jedan napadač koji je imao veliku sablju u rukama. Potrčao je prema Yao-u i Čizmi, no Yao ga je smlavio palicom prije nego što im je uspio nauditi. Posljednji napadač bio je desetak metara od njih. Usmjerio je svoj Kalašnjikov prema Čizmi i Yao-u i opalio još jedan rafal. Momci su spretno reagirali te se, čudesno, i ovaj put izvukli neozlijeđeni. Antun se u međuvremenu približio napadaču s druge strane živice i ispalio okvir iz svojega automatskog pištolja, no promašio je zbog slabog svijetla. Napadač je počeo bježati ispalivši prema Čizmi i Yao-u još jedan neprecizni rafal koji nije predstavljao prijetnju. Čizma i Yao potrčali su za njime. Uspjeli su mu se približiti na desetak metara i tada je Čizma ispalio još jednu patronu. Pogodio je napadača u leđa i ovaj se srušio u blato. Došli su do njega, okrenuli ga i prepoznali Albanca protiv kojeg su u birtiji igrali belu. Još jedan mrtvi napadač bio je kartaš, a treći im nije bio poznat. Uzeli su im oružje budući da je bilo očito da im više ne će trebati, dovukli ih do živice. Velečasni Antun izmolio je kratku molitvu za njihove duše te su nastavili svoje putovanje prema jugu.

Nakon dva sata stigli su do sjeverne obale Save. U širokom luku zaobišli su most na kojem je bila Monsantova stražarska postaja i otišli istočno uz nasip. Vidjeli su vatru na suprotnoj strani i dozvali ljude koji su bili oko nje. Bili su to ciganski skelari koji su došli preko i prebacili ih na drugu obalu uz malu naknadu. Nastavili su ići preko livade laganim hodom desetak minuta i došli do ruba ciganskog sela u podnožju Planine smeća. Uz šatore na rubu sela bila je velika vatra oko koje je bilo desetak cigana koji su pjevali i plesali. Stražari su pozdravili momke i uputili ih Đorđetu. Otišli su do njegovog najvećeg šatora u središtu sela i ušli da ga pozdrave. Ciganski kralj srdačno ih je pozdravio i rekao im da slobodno ostanu u njegovom selu. Poslao ih je na noćenje kod njihovog dragog znanca Hamdije.

Hamdija je bio u svojem šatoru na rubu sela. Pozdravio je prijatelje, smjestio ih u svoj šator i ponudio ih sušenim svinjskim mesom. Nakon jela i ugodnog ćaskanja zalegli su u vreće za spavanje na podu njegovog šatora i zaspali.

View
Sešn 6

29.10.2028.

Ujutro su prijatelji otišli do Jing Jangove rezidencije. Stražari su ih propustili kada su rekli da žele razgovarati s Ho Shee-jem. Primio ih je u svom uredu u suterenu rezidencije. Zamolili su ga da im proda nešto municije, a on ih je uputio u skladište u dvorištu. Skladištar Don Rem prodao im je nešto metaka nakon čega su se zaputili u Panonsku četvrt kod velečasnog Žarka. Porazgovarali su s dječakom Ahmetom koji je marljivo čistio kuhinju i pokazali su mu papirić s tekstom na arapskom koji su pronašli u Lee Kay-evoj potleušici. Dječak im jer rekao kako nije nikad naučio čitati, no njegova majka bi im mogla pročitati tekst na papiriću. Još ih je jednom zamolio da odu do nje i jave joj kako je s njim sve u redu. Momci su mu obećali da će otići do nje još istoga dana nakon čega im je objasnio kako da dođu do dvorišta u kojem je živjela. Nakon doručka Čizma i Yao Menni prošetali su do obližnje čistine na rubu Maksimirske prašume na poduku iz rukovanja vatrenim oružjem. Čizma je pokazao Yao-u kako da napuni pušku koju mu je poklonio Ciganin Hamdija te kako se iz nje puca. Nacrtali su grubu metu na drvetu, udaljili se dvadesetak koraka i pripremili za gađanje. Yao je opalio prvi, drugi, pa treći put no nije uspio pogoditi ni blizu meti. Tada je Čizma uzeo pušku i pokušao, no niti on nije pogodio. Zaključio je da je puška loše centrirana te su odustali od daljnjeg pokušavanja. Vratili su se do velečasnog i upitali ga poznaje li nekoga tko se razumije u oružje. Velečasni je poslao Ahmeta po starog Janka kojeg su momci prije nekoliko dana spasili od narkomanske bande u prašumi. Starac je nekoć bio lovac te se razumio u lovačke puške. Ubrzo je došao u župni dvor, sjeo za stol, rastavio i temeljito očistio pušku. Čizma i Yao vratili su se do čistine. Yao je ovaj put iz prve pogodio metu. Zadovoljni, dečki su se zaputili do Istočne tržnice.

Na tržnici su se susreli s Antunom koji je u međuvremenu otišao do Mah Jonga na sat poduke kineskog jezika. Zajedno su produžili na jug prema Maloj Arabiji. Prošli su po ničijoj zemlji između kineske i arapske četvrti, produžili ispod željezničke pruge i stigli do barikade na ulazu u Malu Arabiju. Petorica stražara naoružanih automatskim puškama kontrolirali su ljude koji su ulazili i izlazili iz četvrti. Zaustavili su prijatelje koji su im rekli da idu na bazar u kupovinu. Nakon što su ostavili puške, stražari su ih propustili. Velika ulica koja je vodila prema bazaru bila je prepuna djece, žena koje su nosile rublje ili vreće s hranom te trgovaca koji su sjedili na podu i prodavali koještarije. Gužva se povećavala kako su išli sve južnije do trga na kojem se nalazio bazar. Tu se nalazio potpuni kaos – probijali su se između štandova i prostirki s robom, pekača lepinja, trgovaca, prosjaka i kupaca dok nisu stigli do uličice u kojoj je stanovao Ahmet. Stali su kod četvrtih vrata na lijevoj strani, otvorili ih i ušli u dvorište. U njemu se nalazilo nekoliko sklepanih kućica između kojih su bila razvučena užad za sušenje rublja. Neka djeca igrala su se u prašini, a jedna je žena vješala rublje. Prijatelji su joj pristupili i rekli da traže Marwu. Žena je izgledala silno uplašeno, a ispod feredže se na njenom licu nazirala modrica. Smirili su ju kad su joj rekli da ju pozdravlja njen sin Ahmet pa ih je pozvala u kućicu da na miru porazgovaraju. Kad su ušli unutra objasnili su joj kako je s njenim sinom sve u redu i da je na sigurnom. Zamolila ih je da mu poruče kako je njegova majka u redu. Nakon toga pokazali su joj papirić s tekstom na arapskom.

Marwa im je pročitala sljedeće:
„22 Safar 1450.
Nositelja ovog pisma, Kineza imena Lee Kay, starog 50 godina, obučenog u tradicionalnu kinesku odjeću, koji ima sijedi perčin do ramena, svaki Asasin i stražar mora u bilo koje doba dana ili noći propustiti da se slobodno kreće bilo kuda u Maloj Arabiji.
Po želji emira Farouka Al-Bazira ovo naređuje Ali Hassan“

Datum na pismu po islamskom kalendaru odgovarao je nekom danu u srpnju 2028. godine, Marwa nije znala točno kojem. Rekla im je da je Ali Hassan zapovjednik Asasina, Faroukovih elitnh boraca. Prijatelji su joj zahvalili na pomoći i rekli joj da će se vratiti s vijestima od njezinog sina. Bila im je iznimno zahvalna te ih je ispratila natrag na ulicu.

Prijatelji su se zaputili do barikade gdje su im stražari vratili njihove puške. Krenuli su do uličica između kineske i arapske četvrti gdje su prošle noći imali okršaj sa petoricom razbojnika. Ušli su u kuću u kojoj su zavezali i ostavili trojicu živih, ali onesviještenih napadača. U sobi u prizemlju gdje su ih ostavili pronašli su komade užeta odrezane nožem. Na travi u dvorištu ispod prozora te sobe bili su tragovi nekoliko ljudi pa su odustali od potjere. Krenuli su u Kinesku četvrt do Jing Jangove rezidencije.

Stražarima u ulici ispred rekli su da trebaju razgovarati s Ho Shee-jem te su ih propustili do rezidencije. Ho Shee je razgovarao s nekim ljudima u svojem uredu u suterenu te su morali malo pričekati. Kada ih je primio, ispričali su mu svoje događaje od prethodna dva dana. Rekli su mu kako su kad su išli do Cigana pronašli arapskog dječaka koji se skrivao od stražara. Dječak im je ispričao da je vidio starijeg Kineza kako noću dolazi do Faroukove kupelji. Po povratku od Cigana, odveli su dječaka na Istočnu tržnicu, a on je prepoznao trgovca Lee Kaya kao čovjeka kojega je vidio. Zbog toga su ga odlučili nadzirati. Prošle su noći vidjeli kako Lee Kay nakon ponoći izlazi iz svoje trgovine te su ga slijedili. Pratili su ga do Male Arabije gdje su ga stražari propustili unutra. Vratili su se i provalili u njegovu potleušicu te pronašli papirić s tekstom na arapskom jeziku. U rupi ispod potleušice pronašli su nasad gljiva. Nakon što su to ispričali, dali su papirić s tekstom na arapskom Ho Shee-ju. Saslušao ih je bez riječi, a tada je glasno pozvao stražare. U sobu su upala trojica Zmajeva uperenih pušaka. Ho Shee je rekao stražarima da čuvaju zarobljenike te izišao iz sobe.

Neugodna tišina trajala je preko pola sata. Prijatelji su sjedili s rukama na stolu, a trojica stražara mrko su ih gledali i držali Kalašnjikove uperene u njih. Vrata su se otvorila i ušao je Ho Shee. Poslao je stražare van i sjeo za stol. Zahvalio je prijateljima što su svoje otkriće podijelili s njim. Rekao je kako je poštovani gospodin Jing Jang zabrinut za lojalnost svoga čovjeka i traži od njih da ga provjere. Momci nisu imali drugog izbora nego prihvatiti. Tada im je objasnio što Jing Jang od njih traži – trebali su otići do Faroukove kupelji, upasti u podrum i pretražiti ga. Ukoliko nađu DOKAZE trebali su ih donijeti. Dokazi su, naravno, bile gljive za koje im je zapovjedio da zaborave da su ih ikada vidjeli. Nije im dao precizne upute kako da odrade zadatak, no savjetovao im je da pokušaju napraviti kakvu diverziju. Poslao ih je kod skladištara Don Rema gdje su nabavili dva molotovljeva koktela još neke sitnice. Nakon toga vratili su se u Panonsku četvrt.

Bilo je rano popodne. Odlučili su porazgovarati s vođom Plavih ratnika, Hrvojem. Otišli su do njegove kućice kod južnog stadiona. Stražari su ih pustili unutra te ih je primio u manjoj sobi gdje su razgovarali prošli put. Ispričali su mu kako su doznali da je Lee Kay izdao Jing Janga te je pod zaštitom emira Farouka i Ali Hassana. Nadalje su mu ispričali kako trebaju provaliti u podrum Faroukove kupelji kako bi pronašli dokaze za Lee Kay-evu izdaju zbog čega će morati napraviti nekakvu diverziju. Hrvoje im je predložio da zapale Alijevu kućicu te da bi im dobro platio za njegovu likvidaciju ili barem zastrašivanje. Opisao im je kućicu i rekao da se nalazi na zapadnom rubu bazara. Djelovao je dosta ljutito kada je pričao o Aliju zbog čega im se činilo kako su priče da je on odgovoran za ožiljak na Hrvojevu licu bile točne. Nakon toga momci su mu rekli i za gljive koje su pronašli u Lee Kay-evom podrumu. Hrvoje je odgovorio kako bi rado kupio pola kilograma mladih gljiva s korijenima te im je ponudio dobru cijenu za njih.

Nakon razgovora s Hrvojem momci su otišli u župni dvor kod velečasnog Žarka. Ahmet je bio jako sretan kada su mu ispričali da je njegova majka dobro i poručuje mu da ne brine za nju. Porazgovarali su s velečasnim i upitali ga bi li mogao primiti Ahmetovu majku jer je i ona u opasnosti. Složio se i rekao kako ju može smjestiti u župni dvor da bude zajedno sa svojim sinom. Posudili su od njega jednu ofucanu plavu majicu nalik na one kakve nose Plavi ratnici i zaputili se prema Maloj Arabiji radi izviđanja.

Momci su stigli u Malu Arabiju oko tri sata popodne. Na ulazu u četvrt stražari su im uzeli puške i rekli da se smiju zadržati samo do večeri. Imali su oko dva sata vremena. Zaputili su se do bazara koji je i dalje bio pun ljudi, iako manje nego kada su bili ujutro. Prošetali su istočnim rubom bazara i prema Hrvojevom opisu prepoznali kućicu od lima i drveta u kojoj je živio Ali Hassan. Bila je prazna te su produžili do dvorišta gdje je živjela Ahmetova majka. Nije je bilo tamo, a susjeda im je rekla da se nedavno zaputila do bazara i nije se vratila. Momci su se vratili do bazara i kupili arapsku odjeću. Upitali su trgovca za Faroukovu kupelj, a on im je rekao kako pristup u nju nije dozvoljen strancima. Na njihovo inzistiranje pokazao im je ulicu kojom se dolazi do kupelji. Napustili su bazar i krenuli tom ulicom prema jugu. Nakon kratke šetnje našli su se na malom trgu u sredini kojeg je bila usamljena prizemna zgrada. S južne strane trg je bio ograđen zidom visokim oko tri metra. Ispred zgrade bilo je pet naoružanih stražara koji su im doviknuli da se vrate nazad otkuda su došli. Dečki su se pokupili natrag u ulicu i skrenuli u prvi uski i mračni prolaz na lijevoj strani. Željeli su istražiti okolinu kupelji što bolje te su nastavili hodati mračnim prolazima prema zapadu. Uskoro su došli do zida. Yao Menni se popeo na zid i osmotrio. Nalazio se na stotinjak metara od malog trga s kupelji, a zid na koji se popeo vodio je do trga i činilo se da ga odrađuje sa zapada, juga i istoka. Primjetio je dvojicu stražara kod kupelji te se spustio sa suprotne strane zida u uski prolaz između zida i velike derutne zgrade koja se činila napuštenom. Kratko je pričekao da mu se pridruži Čizma. Antun je ostao s druge strane u Maloj Arabiji i nastavio šetati obližnjim uličicama te promatrati okolinu kako ih ne bi iznenadili stražari. Čizma i Yao krenuli su prolazom uza zid prema jugu. Bio je zakrčen komadima građevinskog materijala koji se odvalio sa zgrade prilikom potresa. Nakon desetak minuta probijanja, ispali su iz prolaza u malu ulicu. Zid je skretao u lijevo. Iznad njega nazirala se zgrada u kojoj je bila kupelj, a u ulici u kojoj su bili nalazile su se dvije stambene zgrade od nekoliko katova. Čizma i Yao skrenuli su i nastavili pratiti zid. Desetak metara ispred zapazili su široki prozor. Oprezno su se približili. Na prozoru su bile rešetke i činilo se da se nalazi na vrhu nekakve podrumske prostorije. Provirili su unutra i ugledali ženu koja je sjedila na stolici ruku zavezanih na leđima. Bila je okrenuta bočno pa joj nisu vidjeli lice, no činila im se poznata. Iznenada se pojavio muškarac, Arapin, koji je nešto vikao, a tada ju ošamario. Žena se nakratko okrenula. Lice joj je bilo puno masnica i suza. Čizma i Yao prepoznali su ju – bila je to Marwa, Ahmetova majka. Faroukovi ljudi su ju oteli i doveli u podrum kupelji na ispitivanje. Život joj je bio u opasnosti i dečki su odlučili poduzeti nešto još iste noći. Čizma i Yao povukli su se istim putem natrag, preskočili zid i vratili se natrag u Malu Arabiju. Antun ih je čekao u mračnom prolazu blizu mjesta gdje su ga ostavili. Krenuli su na sjever i predvečer izišli iz četvrti.

Dok su hodali natrag prema Istočnoj tržnici ispričali su Antunu što su otkrili te se i on složio kako trebaju djelovati još iste večeri. Otišli su do Čizmine suterenske sobice u Maksimirskoj ulici i odmorili se do ponoći. Oko ponoći krenuli su prema Maloj Arabiji. Izišli su iz Kineske četvrti zaobilazeći barikade sa stražarima i produžili u napuštene ulice istočno od Male Arabije. Tu su se razdvojili. Čizma je krenuo na zapad prema bazaru, središtu Male Arabije, a Yao i Antun produžili su dalje kako bi prišli Faroukovoj kupelji s južne strane. Čizma i Yao održavali su kontakt walkie-talkie uređajima. Čizma je prvi stigao do svojega odredišta. Probio se mračnim pokrajnjim uličicama do istočnog ruba bazara i sakrio se u uskom prolazu desetak metara od Alijeve potleušice. Petnaestak minuta nakon toga, Yao i Antun su zaobilazeći granice Male Arabije stigli do uličice koju su istražili toga popodneva. Na jednoj strani bio je zid koji je ograđivao Faroukovu kupelj, a na drugoj dvije napuštene zgrade. Antun je ušao u bližu zgradu i popeo se stepenicama na četvrti i posljednji kat radi izviđanja. S vidikovca je imao dobar pogled na sjevernu stranu. Faroukova kupelj bila je prizemna zgrada naslonjena na zid. Vrata su se nalazila na istočnoj strani i vodila su na mali trg na kojem je oko zapaljene bačve stajalo pet stražara. Puške su im složene u stožac. Činilo se kako opušteno razgovaraju. Antun je zaključio da stražari ne mogu vidjeti njega ni Yao-a jer je zid bio visok oko tri metra te je dao Yao-u znak da je čisto. Yao se uza zid došuljao do prozora koji se nalazio na vrhu podrumske prostorije kupelji. Bio je to jedini prozor na zidu. Povirio je unutra i vidio Ahmetovu majku Marwu obasjanu svjetlom svijeće kako leži na podu ispod stola. Izvadio je walkie-talkie i rekao Čizmi da krene u akciju.

Čizma se išuljao iz skrovišta i približio Alijevoj potleušici. Osim nekoliko baklji, bazar je bio u potpunosti u mraku. Postavio je ofucanu plavu majicu na tlo ispred potleušice. Tada se udaljio dublje u mrak, izvadio molotovljev koktel, zapalio fitilj i bacio ga. Boca je udarila u vrata, a plameni jezici buknuli su i u trenu progutali cijelu prednju stranu potleušice. Čizma je već bio u punom trku kada je iza sebe začuo povike čovjeka koji je izletio kroz zapaljena vrata držeći kalašnjikov i pucajući u zrak. Skrenuo je u mračni prolaz i krenuo u smjeru za koji je bio siguran da će ga odvesti do njegovih prijatelja. Trčao je kroz mračne prolaze ne obazirući se na dernjavu i pucnjavu koju je čuo iza leđa. Bio je svjestan da će mu trebati desetak minuta da se pridruži prijateljima te se nastojao kretati što brže.

Za to vrijeme, Antun je s osmatračnice već primjetio plamen dalje na sjeveru u smjeru bazara, a zatim čuo i pucnjeve. Trojica stražara koji su stajali ispred kupelji uzeli su puške i potrčali prema sjeveru, a dvojica su ostali na svojim mjestima. Provirio je van i mahnuo Yao-u koji je čučao u mraku četiri kata ispod njega. Yao se približio prozoru. Otrgnuo je komad tkanine, zamotao ga oko ruke i udario u staklo koje je popucalo. Oprezno ga je gurnuo, no velik komad se otkinuo i pao u sobu ispod. Marwa se trgnula iz sna i skočila na noge. Yao se provukao između rešetki i uskočio u sobu. U strahu je pobjegla u kut, no kad se uspravio prepoznala ga je i dotrčala do njega. Kratko joj je dao znak da bude tiho, pograbio ju je i podigao do prozora. Primila se za rešetke i uz Yao-vu pomoć izvukla van u ulicu. Antun ju je ugledao sa svoje osmatračnice, te je izišao iz sobe u kojoj se nalazio i potrčao stubištem prema dolje. Yao se primio za rešetke u namjeri da iziđe na ulicu. U tom trenutku otvorila su se vrata i u sobu je upao Arapin naoružan sabljom. Dotrčao je do prozora i povukao Yao-a natrag u sobu. Tada je zamahnuo na njega sabljom, no Yao se izmaknuo i izvukao palicu. Skočio je kao pantera i odvalio Arapina pod rebra. Čovjek je zateturao i pokušao uzvratiti. Yao se opet izmaknuo i uspokojio napadača dobro odmjerenim udarcem u glavu. Yao je odlučio na brzinu pretražiti prostor te je izišao kroz vrata i našao se u hodniku osvijetljenom bakljom. Preko puta su bila još jedna zatvorena vrata, a s desne strane bio je prolaz iz kojeg je dopirao nekakav šum. Krenuo je nekoliko metara i ušao u veći hodnik na stropu kojega je bila ogromna metalna cijev iz koje je dopirao zvuk. Skrenuo je desno i nakon nekoliko metara došao do prostorije koja je imala oko jedan metar niži strop u koji se ulijevala cijev. Na nasuprotnom zidu bila je polica. Došao je do police na kojoj je bilo nekoliko manjih vreća. U desnom kutu prostorije, odmah uz policu, primjetio je nešto zanimljivo. Pod i zidovi bili su zemljani i na njima je raslo desetak bijelih gljiva nalik onima koje je našao u podrumu kod Lee Kay-a. Otrgnuo je nekoliko mladih gljiva, a s police uzeo jednu od vreća. Bacio je pogled u nju i otkrio da su unutra sasušene gljive. Požurio je natrag u sobu i počeo se penjati na prozor. U tom trenutku iza sebe začuo je dva muška glasa.

Antun je u međuvremenu sišao u prizemlje i pozvao Marwu da se skloni u zgradu. Yao je izišao kroz prozor i utrčao u zgradu. Sakrili su se i osluškivali. Začuli su glasove dvojice stražara koji su također izišli kroz prozor i počeli osvjetljavati mračnu uličicu. Stražari su se razdvojili i počeli obilaziti zgradu u kojoj su se skrivali Antun, Yao i Marwa. Jedan od njih uskoro je ušao kroz vrata i počeo pretraživati stanove. Antun je shvatio da mora nešto poduzeti da zaštiti prijatelje. Kroz prozor prizemnog stana u kojem su se skrivali iskočio je na cestu. Drugi stražar stajao je na raskršću u blizini. Okrenuo se, osvijetlio Antuna i ispalio prema njemu rafal iz svojeg Kalašnjikova. Srećom, mrak je sačuvao Antuna od pogibelji te je neokrznut šmugnuo iza ugla zgrade. Stražar je potrčao za njim, a trenutak kasnije pridružio mu se i drugi koji je istrčao iz zgrade. Antun je potrčao u mračni prolaz nadajući se da će ga slijediti. Za to je vrijeme na cestu iskočio Yao koji je vodio Marwu. Poveo ju je na suprotnu stranu od stražara te su uskoro bili u dubokom mraku pokrajnje uličice. Antun je za to vrijeme već počeo gubiti utrku, no metci su ga srećom još uvijek zaobilazili. Istrčao je natrag na raskršće pored zida, a tada se iz mraka pojavio Čizma koji se, nakon što je začuo pucnjeve, bacio u puni trk. Antun je potrčao u smjeru u kojem se izgubio Yao, a Čizma se stao u prikrajak i čekao. Trenutak kasnije na raskršću su se pojavila dva arapska stražara koji su proganjali Antuna. Čizma je opalio metak i potrčao u suprotnom smjeru. Jedan je stražar krenuo za njim, a drugi se dao u trk u smjeru u kojem se izgubio Antun. Snalažljivi Čizma trčao je prema istoku navodeći svog progonitelja u sve uže uličice zatrpane otpadom koji je prouzročio potres. Iako je stražar imao svjetiljku pričvršćenu za cijev svog Kalašnjikova, Čizma mu je izmicao iz dometa svijetla dok se nakon nekoliko minuta nije u potpunosti izgubio. Nakon što se otresao progonitelja, Čizma se oprezno zaputio prema mjestu gdje se rastao s Yao-m i Antunom.

U međuvremenu, Yao, Antun i Marwa skrivali su se u ulicama zapadno od kupelji. Arapski stražar uporno ih je slijedio. U jednom je trenutku Antun nespretno udario nogom u ciglu i pao. Stražar ga je začuo i zapucao prema njima no zbog mraka nije uspio pogoditi. Odmah su se sakrili iza jednog kontejnera. Stražar se približio na nekoliko metara, posvijetlio, ali nije primjetio njihovo skrovište. Pričekali su još nekoliko minuta dok nisu bili sigurni da se dovoljno udaljio. Nakon toga tiho su se počeli šuljati u suprotnom smjeru, prema istoku. Otresli su se stražara i zašli dublje u napuštene ulice u ničijoj zemlji. Nakon petnaestak minuta šuljanja iza jednog zida nabasali su na dva velika divlja psa koji su trgali nekakvu životinju. Zvijeri su ih nanjušile, ostavile svoj plijen i potrčale na njih. Antun je povukao Marwu prema obližnjoj kući i pomogao joj da uskoči unutra kroz razbijeni prozor. Yao je ostao na ulici isukavši palicu i čekajući napad. Oba psa skočila su na njega. Jednog je dočekao palicom, no drugi ga je ugrizao za nogu. U tom trenutku Antun je već trčao u pomoć prijatelju s elektrošokerom u ruci. Prilijepio je šoker na većeg psa. Uređaj je ispustio električni naboj i životinja se srušila na pod trzajući se od udara. Yao je udario drugog psa palicom, no životinja nije ispuštala svoj ugriz. Antun je ispraznio naboj te je i drugi pas završio na podu u grčevima. Momci su izvukli Marwu iz skrovišta i nastavili se probijati prema mjestu okupljanja.

Kad su nakon petnaestak minuta stigli na dogovoreno mjesto, Čizma ih je čekao u mračnom prikrajku. Zajedno su krenuli dalje na sjever prema Panonskoj četvrti. Provukli su se između stražarskih postaja i došli do župnog dvora. Snažno su pokucali. Nakon nekoliko minuta vrata im je otvorio sneni velečasni Žarko. Pustio ih je unutra te nakon što su mu dečki predstavili Marwu, otišao probuditi Ahmeta. Dječak je dotrčao u spavaćici i bacio se mami u zagrljaj. Oboje su plakali sretni što su živi, zdravi i zajedno. Momci su se zadovoljno povukli u svoju sobu na zasluženi odmor.

View
Sešn 5

28.10.2028.

Nakon što su ostavili dječaka Ahmeta na čuvanje kod velečasnog Žarka, prijatelji su otišli u birtiju kod Stipe. Bilo je rano poslijepodne te je osim krčmara Stipe u birtiji bilo samo nekoliko starijih ljudi koji su kartali Belu. Pitali su ga gdje bi mogli pronaći Hrvoja, a on ih je uputio na južni stadion. Nalazio se u blizini, nešto južnije od velikog Maksimirskog stadiona kojeg je nedavni veliki potres gotovo sravnio sa zemljom. Uz njega je bila i Stadionska tržnica, najživlji dio Panonske četvrti. Na stadionu se upravo odvijala utakmica ulične lige. Igrači jedne ekipe imali su ofucane plave majice. Oko igrališta bilo je mnogo gledatelja koji su bučno navijali i komentirali. U blizini je bila drvena kućica ispred koje je na klupi sjedilo nekoliko Plavih ratnika. Prijatelji su otišli do kućice i pitali za Hrvoja. Jedan od Plavih ratnika sjetio se da su Čizma i Antun prije nekoliko večeri razgovarali s Hrvojem te su ih pustili unutra. U kućici je bila velika soba s mnoštvom Plavih ratnika. Za stolom su sjedili Hrvoje i njegova brat Milan. Hrvoje je poveo prijatelje u pokrajnju sobu gdje su mogli neometano razgovarati. Prijatelji su mu ispričali kako su susreli dječaka koji je vidio Lee Kaya kako noću dolazi u Faroukovu kupelj. Hrvoje je odgovorio kako je to zanimljiva informacija jer je poznato da je Lee važan za Jing Janga. On se sa svojim Zmajevima pojavio na Istočnoj tržnici prije oko tri godine i u kratkom vremenu ju preoteo od Farouka koji je prije toga imao kontrolu nad tim dijelom grada. Od tada su neprijatelji, iako nema otvorenog rata. Zato im je rekao da prate Lee Kaya i provjere ima li on stvarno nekakav odnos s Faroukom. Za svoj dosadašnji trud Hrvoje im je rekao da se navečer jave u birtiju kod Stipe na večeru. Prijatelji su mu zahvalili i otišli.

Zaputili su se do Istočne tržnice jer su odlučili prikupiti što više informacija o Lee Kayevim aktivnostima. Šetali su među štandovima koji su bili poluprazni jer je bilo kasno popodne. U jednom su trenutku ugledali dva Ognjena zmaja kako idu prema Lee Kayevoj potleušici. Jedan je ušao unutra, a drugi pričekao vani. Nekoliko minuta kasnije Lee Kay i prvi Zmaj izišli su van. Zmaj je nosio nekakav zavežljaj prebačen preko ramena. Pozdravili su se s Lee Kayem i otišli, a on se vratio u svoju potleušicu. Prijatelji su se tada razišli – Yao Menni i Čizma nastavili su njuškati po tržnici, a Antun je otišao do starog Mah Jonga na sat učenja kineskog jezika. Starac ga je srdačno primio i započeo poduku. Antun je iskoristio priliku za neobavezno ćaskanje te doznao kako je starac dobro upoznat s aktivnostima trgovaca i ostalih koji su obitavali na Istočnoj tržnici. Taj sat vremena Antunu je bio višestruko koristan.

U međuvremenu, Yao Menni otišao je u dvoranu kod Sheng Chinga. Njegov trener Ran Dom trenirao je trojicu boraca. Kad je došao Yao, ostavio ih je i posvetio se njemu te su idućih sat vremena proveli trenirajući rukovanje borbenim lancem. Čizma je otišao u Wongov restoran u kojem je već bilo dosta ljudi, uglavnom Kineza. Naručio je rakiju i sjeo za stol s kojega je kroz najlonski prozor mogao vidjeti niz potleušica u kojem je živio Lee Kay. Pala je noć, a tržnicu su još osvjetljavale baklje i dva velika fenjera iznad ulaza u Wongov restoran. Čizma je vidio kako Lee Kay izlazi iz svoje potleušice i ide prema restoranu. Ušao je unutra, sjeo za stol s nekim starcima, naručio piće i počeo igrati mah jong s njima. Čizmi se pridružio Yao Menni koji je odradio trening i Antun koji je završio s učenjem kineskog. Trojica prijatelja pili su kinesku rakiju i promatrali Lee Kaya. Antun je naćulio uho i zaključio da razgovaraju o partijama mah jonga koje su igrali proteklih dana i da se međusobno hvale tko će ovaj put pobijediti. Restoran se punio kineskim trgovcima i radnicima te je u jednom trenutku postalo gužva. Prijatelji su izišli u noć.

Bilo je oko osam sati navečer te su odlučili vratiti se u Panonsku četvrt i otići u birtiju kod Stipe na večeru. Kad su došli tamo, gazda Stipe ih je spremno dočekao, posjeo za stol te donio orahovu rakiju i obilnu porciju GMO piletine i krumpira. Momci su temeljito počistili sve što je gazda ponudio, a bilo je osobito ukusno zato što je bilo besplatno. Popili su još koje sojino pivo te izišli iz krčme iza jedanaest sati. Odlučili su vratiti se na Istočnu tržnicu i nastaviti pratiti Lee Kaya. S obzirom da je bilo jako kasno, procijenili su da je bolje da do tržnice dođu neopazice nego da se natežu sa stražarima na panonskoj i kineskoj barikadi. Čizma i Antun su se sjetili puta po ulicama koje su se nalazili na tromeđi između Panonske i Kineske četvrti te Male Arabije te su krenuli tamo.

Nakon desetak minuta hodanja zaobišli su barikadu na granici Panonske četvrti i nalazili se u mračnoj uličici koja ih je vodila na zapad prema Istočnoj tržnici. Na tlu je bilo mnogo građevnog materijala otpalog s kuća prilikom potresa. U jednom trenutku začuli su „Stanite!“. Zaustavili su se, a glas koji je dolazio s prozora iznad njih rekao je da moraju platiti prolaz ovom ulicom. Nakon toga su se u sjenkama nasuprot njih pojavile dvije siluete, a desno od njih još dvije. Prijatelji su pitali koliko moraju platiti, a glas s prozora rekao je da bace puške na tlo i slobodno nastave hodati. Čizma je na svoj način protumačio zahtjev, a budući da se radilo o puškama (a njegova mu je cijelo vrijeme visila oko vrata), upalio je svjetiljku zavezanu za cijev, osvijetlio bližu dvojicu i sasuo sačmu između njih. Trenutak kasnije osjetio je snažnu bol u ramenu uzrokovanu strjelicom koja je doletjela s prozora na katu. Yao je potrčao prema bližoj dvojici i opalio jednoga od njih palicom. Daljnja dvojica dotrčala su i okružila Yao-a. Antun je izvukao elektrošoker i ispraznio naboj u napadača najbližeg njemu. Čovjek se počeo nekontrolirano tresti, a zatim je pao na pod i smirio se. Čizma je ponovno opalio iz neposredne blizine, ali promašio. Ali strjeličar je bio precizniji i ovaj ga put pogodio u koljeno. Trojica napadača mačetama su napala Yao-a, dvojicu je blokirao, ali ga je jedan zasjekao. Uzvratio je i svojom palicom prizemljio jednog od njih. Ohrabren uspjehom od maloprije Antun je skočio naprijed te u još jednog napadača ispraznio električni naboj. Struja ga je snažno protresla, ali ostao je na nogama. Čizma je iz trećeg pokušaja konačno pogodio napadača svojom skraćenom sačmaricom. Budući da je bio udaljen samo tri metra, sačma ga je odlijepila od poda i zakucala u zid iza njegovih leđa. Skliznuo je na tlo i klonuo ostavljajući krvavi trag na zidu. Za kaznu je Čizma primio još jednu strjelicu, ovaj put u drugo rame. Yao je tada palicom pod rebra raspalio napadača kojeg je Antun omamio elektrošokerom. Srušio se na pod u nesvijesti. Četvrti napadač ostao je sam, okrenuo se i počeo bježati. No bio je prespor za munjevitog Yao-a koji je snažno zamahnuo te ga svom snagom udario u potiljak nakon čega je odlučio leći i umrijeti. Razbješnjeli Čizma (Mad Boot IV) okrenuo se prema kući, osvijetlio strjeličara koji se skrivao u sjenkama prozora na prvom katu i sasuo sačmu u njegovom pravcu. Čovjek je zajaukao i nestao u mrak. To je Čizmu dodatno motiviralo te je potrčao, skočio u kuću kroz razbijeni prozor u prizemlju i upao u sobu. Krenuo je iz sobe na hodnik držeći uperenu pušku. Posvijetlio je u lijevu stranu taman u trenutku kada je od tamo doletjela još jedna strjelica. Izmaknuo se u zadnji tren. Napadač je stajao ispod stepenica kojima se spustio s prvog kata i u ruci držao samostrijel. Prošao je kroz vrata koja su se nalazila ispred. Yao i Antun čuli su pucanj i potrčali u kuću pomoći prijatelju. Čizma je u međuvremenu kroz vrata utrčao u sobu u koju se sakrio napadač. Stajao je iza ormara i pogodio Čizmu strjelicom u trbuh. Tada mu je stvarno bilo dosta – podigao je pušku, osvijetlio strjeličara i sasuo mu sačmu ravno u lice. Udar je iz te blizine bio stravičan i pretvorio mu je glavu u neprepoznatljivu kašu. Ispustio je samostrijel, srušio se, pustio hropac i umro. Yao i Antun u tom su trenutku ušli u sobu i ugledali svog prijatelja koji se jedva držao na nogama izranjavan strjelicama. Antun mu je očistio rane i previo ga. Neki od napadača bili su još živi, ali u nesvijesti te su ih zavezali i ostavili u kući.

Kad su se pribrali, krenuli su dalje prema Istočnoj tržnici. Nekoliko ulica dalje, kada su već vidjeli svjetla iz smjera tržnice, okružilo ih je nekoliko ljudi naoružanih Kalašnjikovima. Bili su to kineski stražari. Uperili su puške u njih jer su čuli pucnjavu i sumnjali su da su Arapi. Čizma se snašao i uvjerljivo im ispričao kako su baš krenuli prema tržnici kada su začuli pucnjavu u ulicama iza te su požurili. Nakon toga stražari su ih propustili te su nakon desetak minuta stigli na tržnicu. Fenjeri na Wongovom restoranu gotovo su se ugasili kao i vatre u bačvama kojih se nekoliko nalazilo na tržnici. Otišli su do štandova u blizini Lee Kayeve potleušice i sjeli na pod nastojeći izgledati poput beskućnika kojih je na tržnici bilo mnogo. Njegova potleušica bila je mračna. Pozorno su promatrali i čekali. Nakon možda sat vremena, vrata potleušice su se otvorila i Lee Kay je izišao van. Nazirali su njegovu siluetu no nisu ga mogli dobro vidjeti zbog mraka. Osvrnuo se nekoliko trenutaka i krenuo prema jugu. Momci su se oprezno uspravili i tiho krenuli za njim. Čizma je udario nogom u ciglu i zajaukao. Lee Kay se zaustavio. Antun i Čizma počeli su neartikulirano mumljati glumeći pijance koji se svađaju. Lee Kay je zakrenuo i nestao im iz vida. Yao Menni je požurio za njim. Svojim instinktima borca kretao se spretno i tiho poput mačke. Zakrenuo je u susjednu uličicu i opet ugledao Kineza koji je brzim korakom išao prema jugu. Tiho ga je slijedio do velike ulice kojom je prolazila tramvajska pruga. Kinez je izbjegavao osvijetljena područja na kojima su bili stražari. Yao se walkie-talkiejem javio dečkima koji su zaostajali za njim. Nastavio je slijediti Kineza koji je krenuo preko u napuštene uličice u ničijoj zemlji između Kineske četvrti i Male Arabije. Uskoro su stigli do željezničke pruge koja je bila na stupovima oko pet metara iznad zemlje. Bila je osvijetljena, a Lee je nastojao držati se sjenki i prošao ispod. Yao je slijedio i prošao za njim. Već su se jasno vidjele vatre na stražarskim postajama na sjevernoj granici Male Arabije. Yao se sakrio u mrak i promatrao Lee-ja koji je došao do najbliže postaje. Stražari su ga propustili i krenuo je u četvrt. Yao je uspio vidjeti kako je skrenuo u pokrajnju uličicu, a tada mu je nestao iz vida. Nije se usudio nastaviti ga slijediti pa je krenuo natrag prema sjeveru. Kod ulice s tračnicama susreo se s prijateljima i izvjestio ih o tome što je vidio. Krenuli su natrag na Istočnu tržnicu držeći se sjenki.
Spretno su zaobišli stražare i vratili se uličice štandova gdje se nalazila Lee-jeva potleušica. Yao je predložio da provale unutra i pretraže ju. Pronašli su uski smrdljivi prolaz koji se protezao sa suprotne strane, između potleušica i derutne zgrade koja se nalazila na istočnom rubu tržnice. Prolaz je bio pun kamenja, cigli i otpadaka. Nakon desetak minuta provlačenja došli su iza leđa Lee Kay-evoj kućici. Njen stražnji zid, ako se takvim može nazvati, bio je sklepan od daski i komada metala. Kratko su posvijetlili i pronašli jednu labavu dasku. Pomaknuli su ju u stranu i Yao se provukao unutra. Nalazio se iza pulta prepunog sasušenog bilja. Bilo je jako mračno te je upalio svijeću koja je stajala na pultu. S lijeve strane bila su vrata. Otvorio ih je i ušao u smočnicu na čijim je policama bilo još mnogo raznoraznog bilja. Na podu je primjetio obris nekakvog poklopca i rukohvat. Podigao je poklopac i ugledao drvene stepenice. Spustio se dva metra u rupu koja je bila iskopana u tlu ispod potleušice. Jedva se mogao uspraviti. Na tlu i zidovima bilo je mnoštvo bijelih gljiva velikih od jednog do desetak centimetara. Oko trećine gljiva imale su samo trup jer im je klobuk očito bio otrgnut. Uzeo je jednu gljivu, popeo se natrag u sobu i zatvorio poklopac. Ispod pulta bilo je mnoštvo papira i jedna debela bilježnica. Prolistao ju je. Bila je ispisana kineskim znakovima koje nije poznavao. Razočarano ju je zaklopio, i u tom trenutku zapazio nekakav papir koji je provirivao iza korica. Izvukao ga je i pogledao. Bio je ispisan arapskim znakovima. Odmah je pretpostavio da se radi o nečemu važnom, spremio ga je u džep, vratio bilježnicu na njeno mjesto i provukao se van istim putem kojim je ušao. Prijatelji su vratili dasku na mjesto i potiho se išuljali iz smrdljivog prolaza natrag na tržnicu. Bili su svjesni da su na tragu značajnog otkrića. Zadovoljno su se uputili do Čizmine i Yaove suterenske sobice u Maksimirskoj ulici na zasluženi odmor.

View
Sešn 4

27.10.2028.

Kao i obično, na Istočnoj tržnici bilo je mnogo ljudi koji su nešto prodavali ili pokušavali zaraditi ili kupiti nešto za jelo. Momci su šetali među štandovima trgovaca kako bi ubili vrijeme do večeri kada su trebali otići do Jing Jangove rezidencije radi posla koji im je obećao Ho Shee. Primjetili su jednog starijeg kineskog trgovca obučenog u tradicionalnu odjeću s okruglom kapicom i dugačkim sijedim perčinom kako razgovara s nekim ljudima ispred svoje sklepane potleušice na rubu tržnice. Čizma se sjetio da je to trgovac začinima pa su iz znatiželje otišli vidjeti što nudi. Primio ih je u svoju radnju. Na policama i stolovima bile za razasute sasušene biljke. Ljubazno ih je pozdravio. Zvao se Lee Kay. Nakon što je zaključio da je riječ o čvrstim momcima koji ne zaziru od argumentiranih rasprava bokserima i palicama, rekao im je kako stara Pu Yie vjerojatno ima preparate koji bi im mogli pomoći. On se bavio prodajom sirovina odnosno sasušenih biljki. Jedino što im je mogao ponuditi bila je smjesa trava za koju je jamčio kako bistri vid i smiruje ruke zbog čega je bila dobra za igranje pikada ili slične aktivnosti. Kupili su nekoliko porcija te trave, zahvalili mu i otišli. Antun je produžio do dvorišta u kojem je živjela Pu Yie i u susjednoj potleušici potražio staroga Mah Jonga. Starac ga je pozvao unutra te su odradili još jedan sat nastave kineskog jezika za početnike. U međuvremenu su se Čizma i Yao Menni zaputili do štanda trgovca Bojana gdje ih je njegov sin Danijel uposlio za dostavu nekakvih vreća od njegove kuće do tržnice. Snažni i spretni dečki odradili su posao za malo više od pola sata te su zaradili ručak kod Wonga. Nakon toga potražili su Antuna i zaputili se do zgrade u Maksimirskoj ulici na rubu Kineske četvrti gdje je u suterenskoj prostoriji živio Čizma gdje su na pokidanim madracima odspavali do večeri. Yao se ustao oko 6 sati i otišao do Sheng Chingove dvorane. Među ljudima koji su unutra trenirali bio je i Ran Dom, mlađi Kinez kojeg je stari majstor zadužio da pruža poduku Yao-u. Idućih sat vremena pod njegovim sigurnim vodstvom Yao je vježbao korištenje lanca kojeg mu je za dobar nastup na turniru poklonio Sheng Ching. Oko 8 sati navečer dečki su se sastali na ulazu u Jing Jangovu ulicu.

Stražari ispred Jing Jangove rezidencije otpratili su ih do Ho Shee-jevog ureda u prizemlju kuće. Dao im je zavežljaj koji su trebali iste noći odnijeti ciganskom kralju Đorđetu koji je vladao ciganskim selom kod Planine smeća južno od Save. Još im jednom naglasio da tijekom svog puta moraju nastojati biti neprimjetni.

Čizma je poveo ekipu prema jugoistoku. Izišli su iz Kineske četvrti i ušli u mračne i napuštene ulice. Nebo je bilo oblačno, ali put im je donekle osvjetljavala mjesečina. Uključivali su ručne svjetiljke samo povremeno. Uskoro su prošli ispod željezničke pruge koja je bila na dobro utvrđenim betonskim stupovima oko pet metara iznad tla. Čizma je bio svjestan da se već oko kilometar zapadnije nalaze granice Male Arabije te je bio osobito oprezan. Kad su izlazili iz jednog uskog prolaza na raskrižje, kroz razbijene prozore na zgradi primjetio je neke ljude u susjednoj ulici. Bilo ih je trojica, imali su Kalašnjikove i osvjetljavali su nekakvu kuću ručnim svjetiljkama. Dečki su zastali i prikrili se u mraku. Dvojica naoružanih ušli su u kuću, kretali se unutra stvarajući buku i osvjetljavali. Izgledali su poput Arapa. Nakon što su izišli van nešto su raspravljali na nerazumljivom jeziku, a zatim se okrenuli i otišli. Nakon nekoliko minuta dečki su izišli iz zaklona i izišli na raskrižje kako bi nastavili svoje putovanje. Yao i Antun krenuli su ulicom prema jugu, ali Čizma je osjećao da nešto nije u redu te im je rekao da će pregledati kuću koju su Arapi pretraživali. Ušao je unutra i ustanovio da je to nekad bila nekakva trgovina odnosno prodajni salon. Police su bile prevrnute, bilo je otpadaka metala i žbuke kao posljedica potresa. Krajičkom oka na podu je iza nekakvog pulta uočio obrub poklopca. Razmaknuo je smeće, pronašao kvaku i podigao poklopac. Ispod su bile stepenice koje su vodile u hodnik oko dva metra niže. Čizma je posvijetlio unutra i kako je netko protrčao dublje u mrak. Oprezno se spustio i ušao u malu prostoriju u kojoj je bilo nekoliko metalnih ormara. Na vrhu zida prostorije bio je mali razbijeni prozor kroz koji se dječak od dvanaestak godina užurbano pokušavao izvući iz prostorije van na cestu. Čizma ga je skinuo s prozora, a on se bacakao i nastojao istrgnuti. Rekao mu je da se ne boji i ne će mu učiniti ništa nažao. Dječak se malo primirio. Bio je uplakan. Djelovao je iscrpljeno. Yao i Antun su vani na ulici također začuli komešanje te su se pridružili Čizmi u podrumskoj prostoriji. Dječak je rekao da se zove Ahmet i molio je da ga ne predaju Farouku. Dečkima isprva nije bilo jasno zašto bi se običan dječak zamjerio opasnom gospodaru cijele Male Arabije te su ga uvjerili kako nemaju veze s Arapima. Nakon toga Ahmet se opustio i ispričao im svoju priču.

Noć ranije Ahmet se s prijateljima igrao skrivača u uličicama na jugu Male Arabije. Zavukao se u napuštenu kuću u blizini kupelji koja je bila Faroukovo sjedište. Od tamo je dobro vidio osvijetljeni prostor ispred ulaza u kupelj gdje su stražarili Faroukovi asasini, njegovi elitni borci. U jednom trenutku iz mraka se pojavio stariji Kinez obučen u tradicionalnu odjeću i s dugim bijelim perčinom. Stražari su ga propustili u kupelj. Zainteresiran neobičnim posjetiteljem, Ahmet se sakrio dublje u sjenke i nastavio promatrati. Nekoliko minuta kasnije stari Kinez izišao je iz kupelji praćen osobno Faroukom. Srdačno su se rukovali i Kinez je krenuo natrag. U tom trenutku Ahmet je slučajno prevrnuo nekakvu ciglu koja je pala kroz prozor i glasno udarila u tlo. Najbliži stražar zapucao je prema kući u kojoj se Ahmet skrivao, a on je počeo panično bježati na suprotni izlaz i uskočio u napuštenu uličicu. Dok je bježao kroz mrak začuo je Faroukove povike: „Ubijte uhodu!“ i trčeće korake mnoštva stražara koji su ga slijedili. Tu noć i čitav dan proveo je skrivajući se po kontejnerima, podrumima zgrada i napuštenim kućama. Povremeno bi mu se približila manja ili veća skupina stražara no uspijevao je izmaknuti. U podrum u kojem su ga prijatelji našli stigao je kasno popodne toga dana. Bio je strašno zabrinut za svoju majku Marwu s kojom je živio u Maloj Arabiji i koja ne zna što mu se dogodilo. Dečki su bili ganuti dječakovom pričom. Obećali su kako će sutra do podneva doći po njega i odvesti ga na sigurno. Dječak je bio uplašen, ali zahvalan te je obećao da će ih pričekati. Ostavili su ga u njegovom skrovištu, zatvorili podrumska vrata i zakamuflirali ih te produžili ulicom dalje prema jugu. Nakon pola sata stigli su do stupova koji su podupirali autocestu koji su bili dobro osvijetljeni. Izbjegli su klošare koji su se grijali na bačvi u podnožju jednog stupa i produžili prema Savi.

Oko ponoći prijatelji su došli na riječni nasip. Na zapadu je bio osvijetljeni most koji je vodio prema Monsantovim pogonima za uzgajanje i preradu soje na južnoj obali ograđenima visokom ogradom. Na sjevernoj strani mosta nalazio se čelični kontejner i cestovne zaprjeke koje su čuvali četvorica dobro opremljenih korporativnih stražara. Prijatelji su krenuli nasipom prema istoku. Uskoro su primjetili vatru uz obalu na južnoj strani oko koje je bilo nekoliko ljudi. Došli su na obalu i pozvali ljude preko. Kad su im rekli da nose pošiljku za Đorđeta, trojica ljudi popela su se na skelu i doveslali na drugu stranu po njih. Prebacili su ih preko i uputili preko livade do sela koje se nalazilo na desetak minuta hoda. Krenuli su prema tamo i uskoro vidjeli siluete velikih šatora koje su osvjetljavale vatre. Šatori su bili u podnožju brda koje se naziralo iza. Kad su došli blizu, naoružani stražari uputili su ih do središnjeg šatora. Bio je velik, činilo se da je izrađen od kože i imao je nadstrešnicu ispod koje je bio stražar naoružan Kalašnjikovim. Predstavili su se te ih je pustio unutra. Bilo je zadimljeno jer je jedna baba u kutu šatora kuhala nekakvo jelo na loncu iznad vatre. U sredini je bio masivni drveni stol za kojim je sjedio debeljuškasti i brkati stariji Ciganin koji je žustro raspravljao s mlađim Cigom u izlizanoj kožnoj jakni i s puškom preko koljena, a koji je sjedio nasuprot njega. Govorili su svojim nerazumljivim jezikom i zašutjeli kad su prijatelji ušli. Stariji Ciganin pozvao ih je da sjednu. Predstavio se kao Đorđe. Dali su mu zavežljaj, a on ga je dodao babi. Ona je iz ormara izvukla elektroničku vagu, stavila zavežljaj, očitala težinu i šapnula Đorđetu nešto na uho. Činio se zadovoljnim i rekao babi da posluži gulaš. Prijatelji su bili zahvalni jer dugo već nisu jeli nešto tako ukusno. Kad su završili, Đorđe im je rekao kako će ih Hamdija, koji je s njima sjedio za stolom, noćas ugostiti te neka mu se jave ujutro. Zahvalili su mu na klopi i krenuli van vođeni svojim novim znancem.

Hamdija je bio srednjovječan čovjek odrješitog hoda i čvrstih mišića koji su se nazirali ispod njegove izlizane kožne jakne. Mrmljao si je nešto u bradu i činio se nezadovoljnim te ga je Čizma uljudno upitao što ga muči. Isprva nije reagirao, no na ponovni upit zastao je i rekao da ga mogu saslušati ali će ga smatrati ludim. Čizma se nije složio i zamolio ga je da nastavi. Rekao im je kako je prije dvije noći pri rutinskoj ophodnji obilazio južnu stranu Planine smeća. On je, naime, bio iskusan tragač i dobar lovac. U smeću je zapazio zanimljiv komad metala i približio se da vidi o čemu riječ. Kad ga je iskopao, iza sebe začuo je kretanje. Okretao se i na nekoliko metara od sebe ugledao tri metra visoku spodobu dugačkih ruku koja je zamahnula prema njemu. Izmaknuo se, dohvatio pušku i ispalio metak u tijelo. Kratko je zastala i nastavila ići prema njemu. Okrenuo se i počeo bježati prema livadi. Kad je odmaknuo dublje na livadu, zastao se i okrenuo. Spodoba je stajala na rubu otpadaka, a pod mutnom mjesečinom činilo se da je i sama sastavljena od njih. Iznenada se raspala i utonula natrag u otpatke. Priča je momcima izgledala nevjerojatno. Hamdija se složio s njima, no rekao je kako ne razumije zašto mu Đorđe ne želi dati nekoliko ljudi da ode tamo i izvidi jer bi takva spodoba mogla predstavljati pogibelj za selo. Yao i Čizma ponudili su mu da će otići s njim izvidjeti sumnjivo mjesto, a Antun je bio isuviše sumnjičav te je ostao spavati u Hamdijinom šatoru.

Hamdija je poveo Yao-a i Čizmu stazom uz planinu smeća prema jugu. Nakon petnaestak minuta stigli su do proplanka s usamljenim drvetom. Čučnuli su iza drveta i promatrali obronke planine smeća. Nakon pola sata, taman kad su htjeli krenuti natrag, Hamdija je krenuo prošetati među otpatcima. Kad se udaljio desetak metara od drveta, jedna poveća nakupina otpadaka poprimila je humanoidni oblik i uspravila se na noge. Spodoba je bila viša od tri metra i sastojala se od metalnih šipki, vijaka i ploča. Krenula je prema Hamdiji. Opalio je iz svoje puške no promašio jer je bilo dosta mračno. Čizma i Yao istrčali su iza zaklona. Čizma je stao uz Hamdiju, opalio sačmaricom i odvalio komad tijela spodobe. Zatrčala se na njih i pokušala ih pregaziti. Hamdija se izmaknuo, ali je Čizma ostao zarobljen pod njenom težinom. Ispustio je pušku i pokušao se obraniti od oštrih komada metala koji su ga zasijecali po rukama i tijelu. Hamdija je opalio još jedan metak, ali uzalud. Čizma je upotrijebio svu svoju snagu i uspio se izvući iz čeličnog stiska. Yao je udarao spodobu lancem, ali bez uspjeha. Čudovište je svojim debelim rukama još dva puta udarilo Čizmu i on se srušio u nesvijest. Tada je krenulo prema Hamdiji koji ga je konačno uspio pogoditi puškom. Ovaj put nije se uspio izmaknuti i našao se zarobljenim. Yao je vidio kako Hamdija pruža očajnički otpor iz unutrašnjosti čudovišta te je čak izgledalo kako ga uspijeva ozlijediti. No uskoro je podlegao čeličnom zagrljaju i njegovo tijelo je kao vreća palo na tlo. Yao je shvatio da nema vremena za oklijevanje i dohvatio svoju palicu jer s tom alatkom bio najvještiji te srčano navalio. Izmaknuo se od opasnih metalnih ruku čudovišta te ga uz snažan udarac u nogu sasuo u komade. Naime, čudovište se raspalo na sastavne dijelove odnosno na komade metalnog otpada koji se ničim nisu razlikovali od ostalog smeća. Brzo je previo rane svojim prijatelju Čizmi i spasio ga od smrti iskrvarenjem, a tada se pobrinuo i za Hamdiju. Otrčao je prema selu i u Hamdijinom šatoru probudio Antuna. Požurili su natrag i Antun je obojicu ozlijeđenih zaliječio tako da su mogli hodati. Uz pomoć Antuna i Yao-a ozlijeđena dvojica došepali su do sela. Smjestili su se u Hamdijinom šatoru i iscrpljeni zaspali.

28.10.2028.

Ujutro kada su se probudili, Hamdija je zahvalio prijateljima što su mu spasili život tako što im je poklonio lovačku pušku i nešto metaka. Nakon doručka izišli su van. Selo je bilo živahno, djeca su trčala uokolo, žene su prale rublje u koritima. Začuli su udaranje metala u metal. Ispred obližnjeg šatora krupan čovjek udarao je čekićem u komad užarenog metala kojeg je drugom rukom držao na metalnoj podlozi. Bio je to kovač Bakir koji je radio potkove za konje. Kupili su od njega nekakvu opremu, a zatim se zaputili prema Đorđetovom šatoru. Uz njega je bio manji šator ispred kojeg je baba koju su sinoć upoznala kuhala nešto na loncu iznad vatre. Zvala se Pelagija i opet je kuhala gulaš koji im je rado ponudila. Čula je kako su pomogli Hamdiji i rekla im da joj se jave ako joj žele pomoći oko jednog problema. Odgovorili su da će se vratiti za nekoliko dana. Nakon toga otišli su do Đorđetovog šatora. Stražar ih je pustio unutra. Đorđe ih je čekao s kuvertom za Jing Janga. Rekao im je da ga pozdrave i otpravio ih na put. Prošetali su do rijeke i ciganski skelari prebacili su ih na sjevernu obalu.

U početku su se kretali brže, ne nastojeći se skrivati od znatiželjnih pogleda. Nakon dva sata došli su u blizinu Male Arabije te su postali oprezniji. Otišli su do ulice u kojoj su sinoć pronašli Ahmeta. Došli su do kuće u kojoj su ostavili dječaka, čučnuli kod podrumskog prozora i pozvali ga. Dječak se pojavio iz mraka podrumske prostorije te su mu pomogli da iziđe. Dali su mu nešto gulaša što im je spremila baba Pelagija. Krenuli su dalje te bez opasnosti stigli do Kineske četvrti. Ostavili su dječaka na Istočnoj tržnici i otišli do Jing Jangove rezidencije. Stražari su ih ponovno otpratili do Ho Sheeja kojem su predali kuvertu koju im je dao Đorđe. Isplatio im je naknadu za njihov trud i rekao da se jave opet za nekoliko dana. Vratili su se do Istočne tržnice i pronašli Ahmeta koji se skrivao iza jednog štanda. Prošetali su prema dijelu tržnice gdje se nalazila Lee Kay-eva potleušica odnosno trgovina. Trgovac je stajao ispred i razgovarao s dvojicom ljudi. Ahmet se sakrio iza Čizme i rekao mu kako je gotovo siguran da je to čovjek kojeg je prije neku večer vidio da dolazi u Faroukovu kupelj. Prijatelji i Ahmet zaobišli su trgovca i produžili dalje među štandove. Odlučili su otići do velečasnog Žarka u Panonsku četvrt. Nakon kratke šetnje stigli su do granica četvrti i stražari su ih nezainteresirano pustili unutra. Velečasni je cijepao drva u dvorištu ispred župnog dvora. Srdačno ih je primio i poveo u kuhinju na doručak. Zamolili su velečasnog da se brine o dječaku koji je morao pobjeći iz svog doma u Maloj Arabiji, a on je to bez oklijevanja prihvatio. Nakon jela Antun ga je zamolio za ispovijed. Kad su se povukli u osamu rekao je velečasnom da bude oprezan dok dječak ne dokaže da mu se može vjerovati. Velečasni je saslušao upozorenje i uvjerio Antuna da ne treba brinuti jer će se dobro brinuti o dječaku i paziti da se ne dozna odakle je stigao. Ohrabren, Antun se vratio prijateljima u kuhinju kako bi dovršili jelo i pripremili se za buduće avanture.

View
Sešn 3

25.10.2028.

Antun se cijele noći brinuo za svog prijatelja stavljajući na njega vlažne obloge te se Yao probudio gotovo u potpunosti oporavljen od sinoćnjeg turnira. Bili su gladni pa su otišli do velečasnog Žarka koji ih je ponudio doručkom. Antun i Čizma rekli su Yao-u kako mu je majstor Sheng Ching poručio da mu se javi kad se oporavi. Čizma je velečasnom dao malu donaciju za pomoć siromašnima, a onda su se zaputili do Istočne tržnice. Otišli su u dvoranu. Neki momci već su trenirali, a majstor Sheng Ching radio je individualni trening s dvojicom naprednih boraca. Kad je spazio Yao-a, pozvao ga je i poveo u pokrajnju prostoriju. Izgledala je poput svetišta nekakvom kineskom božanstvu ili filozofiji. Majstor je dohvatio s police ukrašenu drvenu kutiju i iz nje izvadio dugački i debeli lanac s čeličnim kuglama na obje strane. U kuglama su bili urezani nekakvi znakovi. Rekao je Yao-u kako je lanac nagrada za umijeće i srčanost koje je pokazao na turniru. Pozvao ga je da dođe trenirati kad god želi. Također mu je poručio da se javi Ho Shee-ju, protivniku iz posljednje borbe. On je bio jedan od Jing Jangovih ljudi. Yao je zahvalio starom majstoru i izišao.

Yao je s prijateljima krenuo prema Jing Jangovoj rezidenciji. To je bila velika kuća koja se nalazila u jednoj od ulica istočnije od tržnice. Ostale kuće tamo nisu bile nastanjene, a činilo se da su nekad pripadale imućnijim ljudima. Po sredini ulice bila je barikada koju su čuvala nekolicina stražara naoružanih kalašnjikovima i palicama. Zaustavili su ih, a Yao im je rekao da treba razgovarati s Ho Shee-jem. Jedan od stražara zaputio se prema kući. Vratio se za nekoliko minuta i poveo dečke prema dvorištu kuće. Bila je dosta velika i raskošna s očuvanim prozorima. U dvorištu je bilo dosta naoružanih stražara koji su sjedili na klupi ili se grijali na vatru zapaljenu u bačvama. Sa strane je bila oveća drvena šupa. U kuću su vodila velika drvena vrata koja su se nalazila povrh nekoliko stepenica, no stražar ih je poveo sa strane do pokrajnjih manjih vrata u prizemlju. Ušli su unutra u hodnik i skrenuli u manju prostoriju. Za stolom u prostoriji sjedio je Ho Shee i razgovarao s krupnim Kinezom koji je čistio pušku rastavljenu u dijelove raspoređene po stolu. Kad je vidio prijatelje pozdravio ih je i ponudio prijedlog za suradnju koji su oni prihvatili. Trebali su otići do napuštene bolnice sjevernije od Kineske četvrti i istražiti navode Kineza koji su živjeli u blizini i tvrdili da su prije nekoliko noći tamo vidjeli velike pse krvavo crvenih očiju. Rekao im je da odu do bolnice i istraže. Vjerovao je da su priče izmišljene i da nema ničega, no htio je biti siguran. Rekao im je kako će im isplatiti naknadu za njihov trud, osobito ako nešto pronađu, te da će u svakom slučaju imati besplatan objed kod Wonga, vlasnika jedinog postojećeg restorana na Istočnoj tržnici. Ne želeći gubiti vrijeme, odmah su krenuli tamo.

Došli su do kružnog toka sjeverno od Istočne tržnice. Tu se nalazila barikada koja je označavala ulaz u Kinesku četvrt. Pitali su stražare jesu li vidjeli kakve pse, a oni su im odgovorili da su im ljudi koji tamo žive rekli za njih no oni nisu ništa vidjeli. Krenuli su strmom ulicom prema sjeveru u smjeru bolnice. Zastali su u jednom dvorištu s potleušicama da se malo raspitaju o navodnim psima. Susreli su jednog stanara, Kineza, koji je bio iznimno zajedljiv i bezobrazan prema njima te im nije rekao ništa korisno. Nastavili su se uspinjati ulicom i uskoro su došli do napuštene bolnice. Bila je znatno oštećena potresom, sva stakla bila su polupana. Ispred zgrade rasla je gusta trava i grmlje. Antun je zapazio truplo nekakve životinje kod stepenica koje su vodile prema glavnom ulazu. Prišli su i otkrili da je riječ o krupnom psu kojem su nedostajali komadi mesa kao da su ga rastrgale nekakve životinje. U ustima je imao komad dlakave kože koju je vjerojatno otrgnuo sa životinje koja ga je napala. Antun je primjetio krvavi trag koji je išao stepenicama prema unutra. Oprezno su se popeli stepenicama i ušli u predvorje. Vrata od prostorija uglavnom su bila širom otvorena ili otrgnuta, hodnici su bili puni otpadaka. Krenuli su prvim desnim hodnikom prateći krvavi trag. Došli su do stepenica i krenuli njima prema dolje. Ušli su u podrumski hodnik. S desne strane bila su zatvorena vrata iza kojih je bila skladišna prostorija. Pretražili su ormare i police i pronašli uščuvane antibiotike. Nastavili su hodnikom. Yao je primjetio da su rasjedi na tlu sve širi te su zastali. Pod se činio nestabilan zbog čega su iz prostorije dovukli ormare i prevrnuli ih. Komad poda popustio je pod njihovom težinom te su propali u rupu. Zaobišli su ju i nastavili dalje. Hodnik je zaokrenuo ulijevo i doveo ih do otvorenih vrata. Čizma je ušao prvi i uočio veliku peć – bila je to kotlovnica. Njegova oštra čula iznenada su osjetila opasnost…

Iz dvije rupe na nasuprotnim zidovima kotlovnice izjurila su dva štakora velika poput krupnijih pasa. Njihove oči žarile su jarko crveno pod svjetlošću Čizmine ručne svjetiljke. Dograbio je sačmaricu s ramena i opalio. Raznio je glavu bližoj štakorčini no drugi ga je ugrizao te je odmah osjetio nekakvu malaksalost. Iznenada se iza peći pojavilo nešto najružnije što je u životu vidio – ogromni štakor velik poput krave no mnogo oštrijih zubi. U sobu je uskočio Yao koji je zamahnuo palicom i odvalio manjeg štakora. Međutim, veliki štakor snažno je zagrizao Čizmu koji se zamalo srušio. Uspio se izvući iza Yao-a i doći do Antuna koji mu je previo rane ljekovitim zavojem stare Pu Yie. To je Čizmi pomoglo da se pribere i vrati u kotlovnicu gdje se Yao srčano branio od nasrtaja manjeg i većeg štakora. Čizma i Yao su združenim udarcima palicom i sjekirom uspjeli zatući prvo manjeg, a nakon još desetak sekundi i većeg štakora. Zadihani i izranjavani pustili su Antunu da im zavida rane. Pretražili su kotlovnicu i pronašli nešto lešina životinja u brlogu velikog štakora. Čizma je pronašao žicu koju je zavezao za sačmaricu kako bi ju mogao prebaciti preko ramena. Odlučili su pretražiti i ostatak bolnice. Pretraživali su kat po kat još nekoliko sati, sve do mraka. Pronašli su još nešto upotrebljivih lijekova i medicinske opreme. Zadovoljni „ulovom“ predvečer su krenuli natrag prema Istočnoj tržnici.

Spustili su se istom ulicom kojom su došli i opet navratili u dvorište gdje su bili kad su išli prema bolnici. Opet se pojavio neljubazni kineski stanar koji ih je zapitkivao jesu li što pronašli. Rekli su njemu i ostalim stanarima da više ne trebaju brinuti jer su pronašli i ubili velike štakore koji su im mogli predstavljati prijetnju. Međutim, nezahvalnik je poskrivećki pozvao kineske stražare koji su okružili prijatelje. Optužio ih je da su ONI bili bezobrazni prema NJEMU i uvrijedili ga što je bilo gnjusna laž. Međutim, stražari su mu vjerovali i tražili su da mu plate neki novac da se ispričaju za uvredu. Nisu htjeli pristati na tu podlu ucjenu i tražili su od stražara da ih povedu Ho Shee-ju po čijem su nalogu i došli u taj rubni dio Kineske četvrti. Stražari su ih razoružali i poveli prema Jing Jangovoj rezidenciji. Uveli su ih u podrum kod Ho Shee-ja. I on je nasjeo na lažnu objedu te je tražio da se ispričaju kineskom stražaru i plate mu naknadu. Objasnili su mu da nisu ništa krivi te da su imali okršaj sa ogromnim mutiranim štakorima. Isprva im nije vjerovao, no inzistirali su da pošalje nekoga da provjeri. Prihvatio je i zapovjedio stražarima da isprate prijatelje do bolnice. Oni su spremno poveli skupinu stražara do podrumske prostorije u bolnici. Stražari su se prenerazili kada su vidjeli ogromno štakorsko truplo i žurno su poveli prijatelje natrag Ho Sheeju. Nakon što su mu ispričali što su vidjeli u bolnici, popustio je, ponudio im poštenu naknadu za trud i uputio ih u Wongov restoran na večeru. Rekao im je da navrate za nekoliko dana ukoliko žele i dalje surađivati. Zahvalili su i otišli kod Wonga.

Wongov restoran bio je na južnom rubu tržnice. Unutra je bilo mnoštvo lokalnih kineskih ljudi, trgovaca i radnika, ali i dvojica Ognjenih zmajeva. Kad su mu rekli da ih šalje Ho Shee, posjeo ih je i poslužio rakijom od soje. Uskoro je donio i relativno ukusan objed od klonirane piletine, GMO riže i kineskih gljiva. Pojeli su polako odmarajući se od današnjih pothvata i promatrajući nekoliko starijih Kineza koji su igrali nekakvu stolnu igru. Velečasni Antun zapazio je jednog starca obučenog u tradicionalnu odjeću koji je čitao knjigu. Pozdravio ga je i upitao ima li kakve literature za učenje kineskog jezika. Starac koji se zvao Mah Jong odgovorio mu je kako nema literature, ali ga može osobno učiti ako želi. Antun je zahvalio na velikodušnoj ponudi i obećao da će navratiti k njemu na jedan probni sat. Yao je nakon klope prošetao stotinjak metara do dvorane majstora Sheng Chinga. Unutra je bilo dosta ljudi koji su trenirali. U najvećoj skupini bilo ih je desetak, u manjoj petorica, a majstor je osobno radio s dvojicom. Kad je primjetio Yao-a, srdačno ga je pozdravio i uputio treneru manje, naprednije, skupine. Trener je s njime odradio jedan sat nakon čega je zaključio da je jako dobar, ali ima još mnogo prostora za napredak. Rekao mu je da su treninzi svaku večer i da slobodno dođe. Yao je zahvalio treneru i krenuo u Panonsku četvrt prenoćiti kod velečasnog Žarka.

Čizma i Antun već prije otišli su u Panonsku četvrt te svratili u birtiju kod Stipe. U njoj je bila uobičajeno vesela klijentela koja je glasno razgovarala i smijala se ili igrala belu pijuckajući rakiju od oraha ili sojino pivo. Dečki su odlučili malo pričekati i vidjeti hoće li se pojaviti Hrvoje, vođa „Plavih ratnika“ koji su održavali red u ovoj četvrti i radili za njegovog brata Milana „Cara“. Nakon sat vremena i još nekoliko rakija pojavio se Hrvoje s dvojicom svojih ljudi. Čizma i Yao prišli su za njegov stol i zamolili za razgovor što je on prihvatio. Ispričali su mu kako su danas odradili nekakav posao za Ho Sheeja te su voljni s njim podijeliti neke informacije ukoliko on to želi. Zainteresirao se i rekao im kako bi vrlo cijenio bilo kakve novosti o kineskim planovima o djelovanju u području njegove nadležnosti odnosno u Panonskoj četvrti. Popili su jedno piće zajedno i obećali Hrvoju kako će ga svakako izvijestiti ako doznaju nešto zanimljivo. Nakon toga i njih dvojica otišli su do velečasnog Žarka na odmor.

26.10.2028.

Yao i Čizma proveli su cijeli dan odmarajući i liječeći ozljede od otrovnih ugriza štakora. Antun im je nekoliko puta tijekom dana previo rane, a u međuvremenu je otišao do Istočne tržnice. Zaputio se do travarice Pu Yie i kupio još nekoliko njenih ljekovitih trava. Nakon toga otišao je do starog Mah Jonga koji je živio u potleušici u istom dvorištu. Starac je stanovao u drvenoj kućici punoj prašnjavih knjiga. Sjeli su za stol i počeo je strpljivo podučavati Antuna osnovama kineskog jezika. Antun je bio bistar učenik te je već za sat vremena znao nekoliko osnovnih fraza. Bio je zadovoljan te je rekao starcu da će svakako nastaviti učiti uz simboličnu naknadu. Nakon toga vratio se kod velečasnog Žarka i ostatak dana brinuo se o prijateljima.

27.10.2028.

Ujutro su prijatelji krenuli do Jing Jangove rezidencije. Naumili su porazgovarati s Ho Sheejem i upitati ga nudi li još kakav posao za njih. Ho Shee ih je primio u svojoj podrumskoj prostoriji. Ponudio im je posao koji je zahtijevao veliku diskreciju. Prihvatili su nakon čega im je iznio detalje. Trebali su navečer doći do njega i preuzeti zavežljaj. Isti su trebali odnijeti daleko na jug preko Save do Planine smeća. Uz nju je bilo Cigansko selo kojim je vladao njihov kralj Đorđe kojem su trebali dati taj zavežljaj i preuzeti kuvertu koju će im dati. Bilo je iznimno važno da se kreću po noći te da izbjegavaju bilo kakav kontakt s ljudima, a osobito s arapskim stražarima jer su trebali proći u blizini Male Arabije koja je bila neposredno južno od Istočne tržnice. Kad dođu do Save trebali su dozvati ciganske skelare koji su se nalazili na južnoj obali i jedini su ih mogli sigurno prebaciti na tu stranu. Oni su se nalazili istočnije od mosta kojeg su također trebali izbjegavati jer se s njegove sjeverne strane nalazila Monsantova stražarska postaja koja je kontrolirala pristup do ograđenih plantaža soje na južnoj strani. Momci su provjerili detalje još jedan put, a Ho Shee im je rekao da se smiju obratiti njegovom skladištaru kod kojeg mogu unajmiti ili kupiti opremu koja im je potrebna. Izišli su iz kuće i otišli do šupe u dvorištu. Kad su ušli unutra otkrili su da je to zapravo skladište razne opreme i oružja. Za pultom je bio debeli Kinez. Kupili su od njega kožnu jaknu za Antuna, motorističku kacigu za Yao-a te još neku opremu. Nakon što su se opremili, otišli su prema Istočnoj tržnici u namjeri da se navečer vrate i jave Ho Sheeju kako bi odradili posao.

View
Sešn 2

23.10.2028.

Nakon skromnog doručka u blagovaonicu kod velečasnog Žarka došao je jedan stariji gospodin. Antun je prepoznao njegovo lice jer ga je povremeno viđao u susjedstvu. Gospodin je nekada bio autoelektričar, a zvao se Mario. Velečasni Žarko rekao je prijateljima kako im Mario može dati savjet kako iskoristiti opremu koju su našli na izvoru potoka. Čizma je donio solarnu ploču i akumulator u blagovaonicu što je izazvalo znatiželjne poglede staraca i starica koji su se također hranili kod velečasnog. Mario je kratko proučio opremu i rekao im kako bi bilo dobro imati i elektromotor. Na njega bi se mogli spojiti korisni uređaji poput grijalice, kuhala, punjača za baterije. Prijatelje je zainteresirao njegov savjet te su ga upitali gdje bi mogli potražiti elektromotor. Rekao im je da odu na jug nekadašnjom Savskom ulicom. Pri kraju ulice, u blizini rijeke nekad je bila trgovina automobilima. Tamo bi se moglo pronaći dovoljno uščuvano vozilo u kojem bi mogao biti upotrebljiv elektromotor. Zahvalili su na savjetu i odlučili istražiti.

Oko podneva zaputili su se do Istočne tržnice. Antunu je velečasni Žarko preporučio da potraži staru travaricu Pu Yie koja je živjela u potleušici na zapadnom rubu tržnice. Starica se razumjela u liječenje. Pronašli su njenu kućicu u dvorištu punom kineskih stanara i njihove djece te ušli unutra. Starica je upravo kuhala nekakvu mirisnu čorbu na loncu iznad vatre. Antun je od nje kupio kutiju prve pomoći i nekoliko zavoja natopljenih ljekovitim biljnim smjesama. Željeli su uzeti još tih posebnih zavoja, ali im je rekla da ih trenutno nema jer će ih trebati sutra na turniru. Yao Menni se odmah zainteresirao te mu je starica pojasnila da majstor borilačkih vještina Sheng Ching sutra organizira borilački turnir u svojoj dvorani koja se nalazila u susjednoj zgradi. Nakon toga su joj pokazali ampulu koju su pronašli u metalnoj kutiji nasađenoj na izvor potoka istočno od Maksimirske prašume. Starica ih je zamolila da joj daju malo vremena da prostudira ampulu.

Za to vrijeme, Yao Menni otišao je do dvorane majstora Sheng Chinga. Nekoliko mladića treniralo je na parteru, a stariji Kinez s dugačkom bijelom kosom, bradom i brkovima sjedio je za stolom i razgovarao s dvojicom Ognjenih zmajeva. Prepoznao ih je po tetovažama zmaja na stražnjoj strani vrata. Bili su to ljudi od najvećeg povjerenja gospodina Jing Janga, gospodara Istočne tržnice odnosno Kineske četvrti. Stariji Kinez primjetio je Yao-a, došao do njega, pozdravio ga i predstavio se kao Sheng Ching. Yao ga je upitao za turnir i on mu je ljubazno pojasnio da su pozvani svi koji se osjećaju spremnima te da dođe sutradan prije 19h ako želi sudjelovati. Yao se zahvalio i vratio prijateljima kod Pu Yie. Rekla im je da nije sigurna što je ampuli, ali da ju mogu ostaviti do sutra kako bi ju proučila. Prijatelji su joj zahvalili na ponudi i zaputili se prema Savskoj ulici.

Vođeni Čizmom prošli su ispod željezničke pruge krećući se prema zapadu. Držali su se većih ulica i stigli do ruba Stare toplane gdje su živjeli Turci. Skrenuli su na jug po Savskoj ulici. Prošli su ispod autoceste i ušli u napušteni dio grada. Mnoge zgrade bile su oštećene potresom, asfalt je bio raspucao i bilo je mnogo otpada na ulicama. Kad su došli dovoljno daleko na jug, s druge strane rijeke mogli su vidjeti ogradu koja je opasavala Monsantova postrojenja i staklenike i kojima se uzgajala soja. S desne strane ulice primjetili su zgradu s koje je još visio znak automobilske marke „Opel“. Iza zgrade nazirale su se olupine automobila. Ispred je bila olupina većeg automobila. Kad su se približili začuli su režanje iza bočne strane zgrade. Momci su zastali i isukali palice. Ispred njih pojavio se ogromni vučjak krvave gubice. Bijesno je zalajao i potrčao prema Čizmi i Yao. Yao je prvi reagirao, zatrčao se i u dva skoka postavio na krov automobilske olupine. Čizma je zauzeo mjesto između zgrade i automobila, a vlč Antun je, taktički, držao začelje Čizmi. Pas je skočio na Čizmu i ugrizao ga za nogu. Međutim, nakon dva dobro plasirana udarca palicom odustao je od daljnje borbe. Još dva velika psa dotrčala su iza zida. Jedan je napao Čizmu, a drugi je skakao pokušavajući ugristi Yao-a koji je stajao na krovu olupine. Divlji pas bio je neoprezan te je Yao s nekoliko oštrih udaraca ubio u njemu daljnju želju za skakanjem. Antun se u međuvremenu udaljio od Čizme i potrčao u pomoć Yao-u, čime je privukao trećeg psa na sebe. Podnio je jedan ugriz, no tada su priskočili Čizma i Yao te dokrajčili psa.

Kad su se pribrali, krenuli su iza zgrade. Tu je bila radionica čija su vrata bila davno odvaljena. Uz nju bilo je nekoliko automobilskih olupina. Prišli su radionici i zavirili unutra. Bilo je mračno, no razabirala se graba za popravak na koju je bio navezen karavan, nekoliko ormara i stolova s kojekakvim metalnim predmetima. Yao i vlč Antun iznenada su u pozadini radionice spazili obris nekakvog metalnog humanoida s crvenim očima koje su žarile u mraku. Yao i Čizma isukali su palice i oprezno ušli unutra. Iznenada se začuo tupi zvuk. Pod Yao-eve noge pala je limenka iz koje je počeo sukljati gusti bijeli dim koji ga je progutao. Oči su ga počele stravično peći, kašljao je i grabio rukama oko sebe nastojeći pobjeći iz dima. Međutim, krenuo je u krivu stranu i završio u kutu radionice stiješnjen između metalnog ormara i zida. Velečasni je, taktički, uskočio u grabu i stao ispod karavana kako bi imao dobar pogled na gusjenice robota. Čizma je preskočio grabu, stao nasuprot robotu i pripremio se za udar. Na svoj užas shvatio je da robot u svojim metalnim rukama drži pušku. Robot je naciljao prema Čizmi i okinuo no čulo se samo „škljoc“. Nakon toga dokotrljao se na gusjenicama do Čizme koji je pozorno čekao svoju priliku. Robot je zastao, ispustio pušku i podigao ruke kako bi zamahnuo prema Čizmi. U tom trenu iskusni borac Čizma svom snagom skočio je na robota i prevalio ga u stranu. Robot se nije mogao osoviti na gusjenice no i dalje je prijeteći mahao svojim metalnim rukama. Uspio je nekoliko puta ogrepsti Čizmu, no nije imao šanse protiv njegove palice. Desetak sekundi kasnije, Čizma ga je palicom rašarafio na sastavne dijelove. Za to vrijeme Antun je duboko udahnuo, zažmirio i ušao u gusti bijeli dim nastojeći pomoći prijatelju. Yao se baš u tom trenutku uspio sabrati i napipati put izvan oblaka. Kad su Antun i Yao prestali kašljati, Čizma je već rastavljao robota. Skinuli su mu torzo s gusjenica i odšarafili ruke. Uzeli su pušku koja je bila policijska sačmarica i dva walkie-talkie uređaja koja su bila na robotu. U susjednoj prostoriji našli su nešto novca, vatrogasni aparat i dizelski agregat. Iz automobila u dvorištu izvadili su elektromotor. Agregat, elektromotor, vatrogasni aparat, robotske ruke, baterije i elektroničke dijelove s robota postavili su na gusjenice koje su zavezali užetom i polako ih vukli cestom prema sjeveru.

U hodu prema sjeveru, zaobišli su Staru toplanu nakon čega su skrenuli prema istoku. U jednoj su ih ulici okružila četiri naoružana čovjeka koji su izgledali kao Turci. Tražili su od prijatelja da plate prolaz njihovom četvrti što su oni nevoljko prihvatili jer su bili iscrpljeni borbom s psima i robotom. Nakon još sat vremena mukotrpnog potezanja gusjenica s teretom došli su do Istočne tržnice. Uz malo pregovaranja stražari su ih pustili da prođu te su produžili na istok prema Panonskoj četvrti. Tu su imali manje problema jer su stražari prepoznali velečasnog Antuna te su nesmetano došli u župni dvor kod velečasnog Žarka. Bilo je već kasno. Velečasni im je spremio nešto hrane, a opremu su iskrcali u spremište. Umorni od povlačenja glomaznog tereta kroz pola grada, otišli su na spavanje.

24.10.2028.

Susjed Mario ujutro je proučio elektromotor, solarnu ploču i akumulator te zaključio kako se ti dijelovi mogu spojiti u jednu funkcionalnu cjelinu. Prijatelji su odlučili zahvaliti svom domaćinu Žarku na gostoprimstvu i ostaviti mu na uporabu električni sustav, agregat i vatrogasni aparat. Na gusjenice su položili dijelove robota i povezali ih užetom. Odvukli su gusjenice i dijelove do Istočne tržnice kod Pu Yie. Starica im je objasnila da se u ampuli koju su joj dali prethodnog dana nalaze iznimno otrovne kemijske tvari na bazi metala žive. Ako se čovjek izlaže takvim tvarima dulje vrijeme, velika je vjerojatnost pojave tumora dišnih ili probavnih organa. Zahvalili su joj na informacijama i produžili dalje vukući gusjenice s dijelovima robota. Nekoliko sati kasnije dovukli su ih do Stare toplane. Sumnjičavi stražari propustili su ih unutra kad su im rekli kako žele trgovati sa Šemsudinom. Otišli su do mehaničarske radionice i porazgovarali s njime. Kupio je od njih svu opremu, a zauzvrat im dao novac i nešto patrona za sačmaricu. Krenuli su natrag i neopterećeni nespretnim teretom do popodneva stigli natrag kod velečasnog Žarka. Idućih dva sata proveli su postavljajući solarnu ploču na krov, a akumulator i elektromotor u kuhinju župnog dvora. Uspješno su testirali sustav i spojili na njega grijalicu, kuhalo i punjač za baterije. Navečer su otišli do Istočne tržnice.

Oko 19h prijatelji su ušli u Sheng Chingovu dvoranu. Bila je krcata ljudima – borcima koji su se zagrijavali na parteru te gledateljima koji su sjedili po klupama ili stajali. Yao se prijavio kod Sheng Chinga i zapisničar je upisao njegovo ime u raspored. Otišao je do klupe, svukao se te kao i ostali borci počeo zagrijavati. Nakon nekoliko borbi prvog kruga turnira, došao je red na njega. Njegov protivnik bio je Sheng Chingov učenik Siu Nim. Čizma i Antun uočili su jednog starijeg Kineza koji je sjedio na pokrajnjoj klupi okružen mnoštvom ljudi koji su glasno raspravljali i navijali. Približili su se i primjetili da ljudi ulažu novac na borce. Čizma se kladio na Yao-a. Koeficijent je bio primamljiv te je hrabro uložio 10 E$.

Yao i Siu Nim otpočeli su borbu. Yao je prvi napao, ali Siu se spretno izmaknuo i udario ga nogom u butine. Yao je kontrirao širokim krošeom koji je pogodio cilj – Siu-ovu bradu. Udarac je bio bolan, no uslijedila je kontra. Yao se spretno izmaknuo dva puta, a zatim precizno pogodio Siu-a u bolno mjesto iza desnog koljena. Siu se stropoštao na pod držeći se za nogu, a Čizma je pokupio zaradu. Poraženog borca odnijeli su do Pu Yie koja je u jednom kutu imala svoju priručnu ambulantu. Nakon što ga je osovila na noge, pobrinula se i za Yao-a.

Nakon još nekoliko borbi, završio je prvi krug. U drugom krugu Yaov protivnik bio je Hun Lee, također Sheng Chingov učenik. Bio je to krupniji mladić, također vrlo okretan. Čizma se opet kladio na svog prijatelja jer je koeficijent bio dobar. Ova borba trajala je duže. I Yao i njegov protivnik bili su oprezni i nastojali su izbjegavati protivnički udarac više nego zadati svoj. Palo je nekoliko žestokih udaraca s obje strane. No na kraju je presudila Yaova izdržljivost i snaga – iako je primio više udaraca nego protivnik, ostao je na nogama. Njegovi udarci bili su malobrojniji, ali snažniji te je Hun Lee na kraju podlegao jednom razornom desnom direktu. Pu Yie opet je imala mnogo posla s poraženim, ali i s Yaom. Njegov uvjerljivi nastup bio je primjećen. Svjetina mu je pljeskala i bodrila ga nakon pobjede, a osobito Čizma koji je opet zaradio. Yao je bio jedan od malobrojnih boraca koji je izdržao do trećeg kruga.

U trećem i zadnjem krugu turnira Yaov protivnik bio je Ho Shee. Bio je to krupan Ognjeni zmaj. Većinu turnira sjedio je s još dvojicom Zmajeva za Sheng Chingovim stolom. Imao je jednu kratku borbu u drugom krugu natjecanja kada je uvjerljivo pobjedio. Kad je ušao na parter, svjetina je umuknula u poštovanju. Yao se nije dao zastrašiti. Ušao je u borbu hrabro, ali promišljeno. Borio se s odstojanja, nastojeći se ne približiti previše opasnom protivniku. Krupni Kinez udarao je snažno i precizno. Yao je primio nekoliko razarajućih udaraca, ali izdržao je. Povlačio se i taktizirao čekajući svoju priliku. Tada je primio snažan udarac nogom u butinu koji ga je gotovo oborio. Vid mu se počeo mutiti, hvatala ga je nesvjestica. Svjetina se opustila i počela još glasnije navijati za svog favorita Ho Sheeja. Pojurio je naprijed dokrajčiti uzdrmanog Yaoa. Međutim, Yao skupi svu svoju snagu, nespretno se izmakne te se unese cijelim tijelom i izvuče duboki, snažni desni uppercut koji pogodi cilj – Ho Sheejevu bradu. Krupni Kinez stropošta se na pod. Yao zatetura iznad njega i sruši se u nesvijest. U publici je nastao trenutni muk i nevjerica. Tišinu je zatim prekinuo pljesak majstora Sheng Chinga kojem se zatim pridruže i njegovi ostali borci te sva publika uz odobravanje i ovacije. Zmajevi su donijeli Ho Sheeja staroj travarici koja ga je u kratkom vremenu osposobila, a zatim se posvetila Yaou koji je bio duboko u nesvijesti. Zabrinutom Čizmi i Antunu rekla je kako će proći još neko vrijeme dok im se prijatelj probudi. Nakon toga pozvali su ih do Sheng Chingovog stola. Ognjeni zmajevi s Ho Sheejem već su bili otišli. Stari majstor pohvalio je njihovog prijatelja rekavši da dugo nije vidio tako srčanog borca. Rekao im je da mu se Yao javi ujutro kada se oporavi. Zahvalili su mu, pograbili Yaoa ispod ruku i krenuli van na hladni noćni zrak. Polako su se dovukli s njim do zgrade u Maksimirskoj ulici na rubu Kineske četvrti gdje su u suterenskoj prostoriji Yao i Čizma imali svoje obitavalište. Čizma i Antun položili su iscrpljenog prijatelja na stari madrac i ostali brinuti se o njemu cijelu noć.

View
Sešn 1

21.10.2028.

Rano ujutro na Istočnoj tržnici okupljaju se Čizma, Yao Menni i vlč Antun Sente u potrazi za nekakvim poslom za taj dan. Trgovac Bojan i njegov sin dovoze robu kombijem. Čizma i Yao pomažu pri istovaru, Antun pomaže pri prodaji. Bojanov sin ne može pokrenuti kombi. Čizma nudi pomoć otkriva da je neispravan rasplinjač. Bojan mu nudi posao – treba otići kod Stare toplane potražiti mehaničara Šemsudina i dati mu neispravni rasplinjač i pismo te donijeti ispravan dio. S obzirom da je put do tamo dugačak, Čizma poziva Yao Mennija i velečasnog da pođu s njim. Naknadu za trud koju mu je obećao Bojan, Čizma će, naravno, pravično podijeliti.

Oko 11 h kreću na zapad. Čizma ih vodi mirnim, ali opustjelim ulicama. U jednoj od njih napadaju ih dva velika izgladnjela psa. Čizma i Yao ih pripitome palicama te produžuju dalje. Stižu do Stare toplane, četvrti naseljene Turcima. Stražari ih puštaju unutra, ali zahtijevaju da odu prije večeri. Odlaze u veliku mehaničarsku radionicu i pronalaze Šemsudina. Daju mu pismo i neispravan rasplinjač, a on im daje novi(ji). Zahvale se i krenu natrag prema Istočnoj tržnici.

Nakon desetak minuta hoda od Stare toplane, u jednoj uličici zapaze ženu koja jeca i kuka okruženu trojicom dječaka. Njihova meka srca to ne mogu zanemariti te ju upitaju mogu li pomoći. Odgovori im da je njen sin maloprije upao u rupu koja se nalazila po sredini ulice kao posljedica potresa. Spretni Čizma i Yao zavežu sajlu i spuste se oko četiri metra do dna rupe. Suosjećajni velečasni ostao je tješiti uplakanu majku. Na dnu rupe Čizma i Yao otkrili su široki mračni tunel i krenuli njime. U jednom trenutku upleli su se u gustu čvrstu paučinu. Iz mraka su ih napala dva ogromna mutantska pauka. Dok su se momci zabavljali u rupi, velečasni je primjetio da su se dječaci iznenada izgubili, a tada mu se i uplakana majka otrgla iz ruku i pobjegla. Iz mračnog prolaza pojavila su se dvojica krupnih muškaraca s velikim palicama. Velečasni je taktički uzmaknuo u rupu, spretno se dočekavši na glavu. Čizma i Yao taman su završavali svoje palične pregovore s paucima. Sva trojica povukla su se dublje u mrak. Dvojica sumnjivaca došli su do ruba i posvjetlili unutra džepnom svjetiljkom. Primjetili su Yao-a, a jedan od njih gađao ga je nožem. Bacili su još jedan nož, a tada se spustili da ih dokrajče. To im je bila velika pogrješka – Yao i Čizma spremno su ih dočekali, zaletjeli na njih i izlupali palicama prije nego što su se snašli. Ostavili su ih rupi razbijenih glava, zaplijenili im oružje i izišli na sunce. Ženi i dječacima nije bilo traga. Sretni što su se relativno bezbolno izvukli iz pomno pripremljene stupice, ubrzanim korakom nastavili su prema istoku.

Vratili su se na Istočnu tržnicu kasno poslijepodne. Čizma je postavio zamjenski dio u kombi i uz malu pomoć Bojanovog unuka motor je opet proradio. Bojan im je pošteno platio naknadu za njihov trud te ih pozvao na večeru. Nakon dva sata zahvalili su mu i otišli prema Panonskoj četvrti popiti piće u krčmi „Kod Stipe“. Stražari su ih pustili u četvrt bez problema pogotovo jer je velečasni bio s njima. U krčmi je bilo veselo jer je jedan stari klošar svirao svoju harmoniku, a donekle je i imao sluha. Pila se rakija od oraha i sojino pivo. Za jednim stolom zapazili su Hrvoja, brata Milana „Cara“, gazde ove četvrti kako igra belu sa svojim Plavim ratnicima. Krčmar Stipe bio je zadovoljan jer dugo nije imao ovakvu gužvu navečer. Naši junaci popili su nekoliko rakija, a onda otišli na spavanje – Yao i Čizma u suteren jedne zgrade na nekadašnjoj Maksimirskoj ulici, a velečasni Sente u župnom dvoru crkve Sv. Arhanđela kod svog prijatelja župnika Žarka.

22.10.2028.

Ujutro su se naši junaci okupili na Istočnoj tržnici, na mjestu gdje su se nalazili i ostali sposobni momci koji su tražili posao. Antun im je ispričao kako mu je župnik Žarko rekao nešto uznemirujuće – stari Janko, jedan od njegovih susjeda, otišao je u Maksimirsku prašumu prije dva dana. Rekao je da mora istražiti zašto potok na istočnom rubu prašume presušuje. To je bilo zabrinjavajuće jer je pitka voda i inače bila jako oskudna, a time i iznimno dragocjena. Momci su odlučili pomoći velečasnom Žarku i dati se u potragu za izgubljenim starcem. Krenuli su do ruba Maksimirske prašume. Tu se nalazila manja ograđena livada na kojoj je krčmar Stipe uzgajao orahe za svoju čuvenu rakiju. Neki momci upravo su skupljali orahe te su ih upitali jesu li vidjeli starog Janka. Jedan je odgovorio kako ga je ujutro prije dva dana vidio kako polazi u prašumu po stazi koja vodi prema sjeveroistoku. Čizma je odlučno poveo društvo u šumu. Raslinje je bilo gusto, a drveće visoko, bilo je malo sunčevog svjetla. Staza je bila obrasla travom, ali se još mogla pratiti. Nakon nekog vremena Yao je na stazi ispred njih zamijetio odbljesak metala. Zastali su, a tada su primjetili dvije prilike kako se skrivaju uz obližnje drveće. Prije nego što su se stigli pripremiti, napala su ih dvojica bjesomučnih likova vitlajući debelim batinama. Okršaj je bio žestok. Udarci su letjeli na sve strane no na kraju je prevladala Čizmina snaga i Yaova spretnost. Zaplijenili su im oružje, pronašli su na njima i smotuljke nekakvog bilja. Na stazi ispred njih prikrivena u travi bila je zamka za životinje. Čizma ih je poveo dublje u šumu.

Nakon još nekog vremena došli su do križanja dvaju šumskih puteva. Na istoku su čuli nekakve glasove i smijeh. Čizma se odšuljao i dalje u šumi uočio trojicu ljudi kako sjede i stoje oko vatre i peku nekakvo meso. Uz drvo pored njih bio je zavezan neki čovjek krvave glave. Odlučili su se na diverziju. Yao i Čizma došuljali su se do dva veća drveta u blizini trojice izletnika. Velečasni je krenuo stazom prema njima glasno pjevajući i teturajući, glumeći da je pijan. Trojica su skočili na noge i krenuli prema velečasnom. Kad su došli bliže, uočili su Yaoa i Čizmu kako vrebaju iza drveća. Izvukli su palice, sakrili se iza drveta. Ali jedan je bio prespor – Čizma se odmaknuo od drveta, isukao nož i snažnim zamahom ga je plasirao između očiju najbližem od trojice. Ovaj se srušio u hropcu, a ostala dvojica krenula su prema Yaou koji ih je spreman dočekao. Tučnjava je opet bila kratka i krvava. Yao i Čizma popili su nekoliko nezgodnih udaraca, ali se nisu dali i dotukli su zlikovce svojim palicama. Čovjek zavezan za drvo bio je stari Janko.

Nakon što se Janko pribrao, ispričao im je kako su ga prije dva dana uhvatili narkomani, tukli i tražili da im otkrije gdje je blago po koje se zaputio u šumu. Blaga, naravno, nije bilo, ali je u blizini bio izvor potoka koji je Janko želio istražiti. Naši junaci pošli su s njim, uskoro izišli iz šume i našli se kod ceste uz koju je bilo korito potoka u kojoj je bilo jako malo vode. Nastavili su ići cestom uzvodno. Na kraju su došli do proplanka na kojem je bila desetak metara visoka stijena, odnosno obronak Medvednice u podnožju kojeg je bio izvor. Međutim, nešto je bilo jako neobično – izvor je bio ograđen metalnim stupovima između kojih je bila žica. Približili su se i vidjeli da se na izvoru nekakva metalna kutija. Na stijeni je bila kamuflirana solarna ploča i nekakav akumulator. Zaključili su da to stvara napon za ogradu. Yao je odvojio žice između akumulatora i ograde i time isključio napon. Tada se popeo na ogradu i noževima sa stijene uspio odvojiti solarnu ploču i akumulator. Nakon toga napravili su prolaz u ogradi. Maknuli su metalnu kutiju s izvora i voda je počela normalno teći. U kutiji su našli nekakvu metalnu ampulu punu nekakve kemikalije koja je lagano utjecala u vodu. Uzeli su ampulu, solarnu ćeliju i akumulator i krenuli natrag. Ovaj put u prašumi nisu imali neugodnih susreta. Vratili su se u župni dvor kod velečasnog Žarka. Zahvalio im je što su spasili Janka i ponudio ih večerom. Stari Janko iz zahvalnosti im je poklonio kožne jakne i elektrošoker. Iscrpljeni od uzbuđenja proteklog dana, povukli su se na odmor.

View

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.