Zagreb 2028

Sešn 5

28.10.2028.

Nakon što su ostavili dječaka Ahmeta na čuvanje kod velečasnog Žarka, prijatelji su otišli u birtiju kod Stipe. Bilo je rano poslijepodne te je osim krčmara Stipe u birtiji bilo samo nekoliko starijih ljudi koji su kartali Belu. Pitali su ga gdje bi mogli pronaći Hrvoja, a on ih je uputio na južni stadion. Nalazio se u blizini, nešto južnije od velikog Maksimirskog stadiona kojeg je nedavni veliki potres gotovo sravnio sa zemljom. Uz njega je bila i Stadionska tržnica, najživlji dio Panonske četvrti. Na stadionu se upravo odvijala utakmica ulične lige. Igrači jedne ekipe imali su ofucane plave majice. Oko igrališta bilo je mnogo gledatelja koji su bučno navijali i komentirali. U blizini je bila drvena kućica ispred koje je na klupi sjedilo nekoliko Plavih ratnika. Prijatelji su otišli do kućice i pitali za Hrvoja. Jedan od Plavih ratnika sjetio se da su Čizma i Antun prije nekoliko večeri razgovarali s Hrvojem te su ih pustili unutra. U kućici je bila velika soba s mnoštvom Plavih ratnika. Za stolom su sjedili Hrvoje i njegova brat Milan. Hrvoje je poveo prijatelje u pokrajnju sobu gdje su mogli neometano razgovarati. Prijatelji su mu ispričali kako su susreli dječaka koji je vidio Lee Kaya kako noću dolazi u Faroukovu kupelj. Hrvoje je odgovorio kako je to zanimljiva informacija jer je poznato da je Lee važan za Jing Janga. On se sa svojim Zmajevima pojavio na Istočnoj tržnici prije oko tri godine i u kratkom vremenu ju preoteo od Farouka koji je prije toga imao kontrolu nad tim dijelom grada. Od tada su neprijatelji, iako nema otvorenog rata. Zato im je rekao da prate Lee Kaya i provjere ima li on stvarno nekakav odnos s Faroukom. Za svoj dosadašnji trud Hrvoje im je rekao da se navečer jave u birtiju kod Stipe na večeru. Prijatelji su mu zahvalili i otišli.

Zaputili su se do Istočne tržnice jer su odlučili prikupiti što više informacija o Lee Kayevim aktivnostima. Šetali su među štandovima koji su bili poluprazni jer je bilo kasno popodne. U jednom su trenutku ugledali dva Ognjena zmaja kako idu prema Lee Kayevoj potleušici. Jedan je ušao unutra, a drugi pričekao vani. Nekoliko minuta kasnije Lee Kay i prvi Zmaj izišli su van. Zmaj je nosio nekakav zavežljaj prebačen preko ramena. Pozdravili su se s Lee Kayem i otišli, a on se vratio u svoju potleušicu. Prijatelji su se tada razišli – Yao Menni i Čizma nastavili su njuškati po tržnici, a Antun je otišao do starog Mah Jonga na sat učenja kineskog jezika. Starac ga je srdačno primio i započeo poduku. Antun je iskoristio priliku za neobavezno ćaskanje te doznao kako je starac dobro upoznat s aktivnostima trgovaca i ostalih koji su obitavali na Istočnoj tržnici. Taj sat vremena Antunu je bio višestruko koristan.

U međuvremenu, Yao Menni otišao je u dvoranu kod Sheng Chinga. Njegov trener Ran Dom trenirao je trojicu boraca. Kad je došao Yao, ostavio ih je i posvetio se njemu te su idućih sat vremena proveli trenirajući rukovanje borbenim lancem. Čizma je otišao u Wongov restoran u kojem je već bilo dosta ljudi, uglavnom Kineza. Naručio je rakiju i sjeo za stol s kojega je kroz najlonski prozor mogao vidjeti niz potleušica u kojem je živio Lee Kay. Pala je noć, a tržnicu su još osvjetljavale baklje i dva velika fenjera iznad ulaza u Wongov restoran. Čizma je vidio kako Lee Kay izlazi iz svoje potleušice i ide prema restoranu. Ušao je unutra, sjeo za stol s nekim starcima, naručio piće i počeo igrati mah jong s njima. Čizmi se pridružio Yao Menni koji je odradio trening i Antun koji je završio s učenjem kineskog. Trojica prijatelja pili su kinesku rakiju i promatrali Lee Kaya. Antun je naćulio uho i zaključio da razgovaraju o partijama mah jonga koje su igrali proteklih dana i da se međusobno hvale tko će ovaj put pobijediti. Restoran se punio kineskim trgovcima i radnicima te je u jednom trenutku postalo gužva. Prijatelji su izišli u noć.

Bilo je oko osam sati navečer te su odlučili vratiti se u Panonsku četvrt i otići u birtiju kod Stipe na večeru. Kad su došli tamo, gazda Stipe ih je spremno dočekao, posjeo za stol te donio orahovu rakiju i obilnu porciju GMO piletine i krumpira. Momci su temeljito počistili sve što je gazda ponudio, a bilo je osobito ukusno zato što je bilo besplatno. Popili su još koje sojino pivo te izišli iz krčme iza jedanaest sati. Odlučili su vratiti se na Istočnu tržnicu i nastaviti pratiti Lee Kaya. S obzirom da je bilo jako kasno, procijenili su da je bolje da do tržnice dođu neopazice nego da se natežu sa stražarima na panonskoj i kineskoj barikadi. Čizma i Antun su se sjetili puta po ulicama koje su se nalazili na tromeđi između Panonske i Kineske četvrti te Male Arabije te su krenuli tamo.

Nakon desetak minuta hodanja zaobišli su barikadu na granici Panonske četvrti i nalazili se u mračnoj uličici koja ih je vodila na zapad prema Istočnoj tržnici. Na tlu je bilo mnogo građevnog materijala otpalog s kuća prilikom potresa. U jednom trenutku začuli su „Stanite!“. Zaustavili su se, a glas koji je dolazio s prozora iznad njih rekao je da moraju platiti prolaz ovom ulicom. Nakon toga su se u sjenkama nasuprot njih pojavile dvije siluete, a desno od njih još dvije. Prijatelji su pitali koliko moraju platiti, a glas s prozora rekao je da bace puške na tlo i slobodno nastave hodati. Čizma je na svoj način protumačio zahtjev, a budući da se radilo o puškama (a njegova mu je cijelo vrijeme visila oko vrata), upalio je svjetiljku zavezanu za cijev, osvijetlio bližu dvojicu i sasuo sačmu između njih. Trenutak kasnije osjetio je snažnu bol u ramenu uzrokovanu strjelicom koja je doletjela s prozora na katu. Yao je potrčao prema bližoj dvojici i opalio jednoga od njih palicom. Daljnja dvojica dotrčala su i okružila Yao-a. Antun je izvukao elektrošoker i ispraznio naboj u napadača najbližeg njemu. Čovjek se počeo nekontrolirano tresti, a zatim je pao na pod i smirio se. Čizma je ponovno opalio iz neposredne blizine, ali promašio. Ali strjeličar je bio precizniji i ovaj ga put pogodio u koljeno. Trojica napadača mačetama su napala Yao-a, dvojicu je blokirao, ali ga je jedan zasjekao. Uzvratio je i svojom palicom prizemljio jednog od njih. Ohrabren uspjehom od maloprije Antun je skočio naprijed te u još jednog napadača ispraznio električni naboj. Struja ga je snažno protresla, ali ostao je na nogama. Čizma je iz trećeg pokušaja konačno pogodio napadača svojom skraćenom sačmaricom. Budući da je bio udaljen samo tri metra, sačma ga je odlijepila od poda i zakucala u zid iza njegovih leđa. Skliznuo je na tlo i klonuo ostavljajući krvavi trag na zidu. Za kaznu je Čizma primio još jednu strjelicu, ovaj put u drugo rame. Yao je tada palicom pod rebra raspalio napadača kojeg je Antun omamio elektrošokerom. Srušio se na pod u nesvijesti. Četvrti napadač ostao je sam, okrenuo se i počeo bježati. No bio je prespor za munjevitog Yao-a koji je snažno zamahnuo te ga svom snagom udario u potiljak nakon čega je odlučio leći i umrijeti. Razbješnjeli Čizma (Mad Boot IV) okrenuo se prema kući, osvijetlio strjeličara koji se skrivao u sjenkama prozora na prvom katu i sasuo sačmu u njegovom pravcu. Čovjek je zajaukao i nestao u mrak. To je Čizmu dodatno motiviralo te je potrčao, skočio u kuću kroz razbijeni prozor u prizemlju i upao u sobu. Krenuo je iz sobe na hodnik držeći uperenu pušku. Posvijetlio je u lijevu stranu taman u trenutku kada je od tamo doletjela još jedna strjelica. Izmaknuo se u zadnji tren. Napadač je stajao ispod stepenica kojima se spustio s prvog kata i u ruci držao samostrijel. Prošao je kroz vrata koja su se nalazila ispred. Yao i Antun čuli su pucanj i potrčali u kuću pomoći prijatelju. Čizma je u međuvremenu kroz vrata utrčao u sobu u koju se sakrio napadač. Stajao je iza ormara i pogodio Čizmu strjelicom u trbuh. Tada mu je stvarno bilo dosta – podigao je pušku, osvijetlio strjeličara i sasuo mu sačmu ravno u lice. Udar je iz te blizine bio stravičan i pretvorio mu je glavu u neprepoznatljivu kašu. Ispustio je samostrijel, srušio se, pustio hropac i umro. Yao i Antun u tom su trenutku ušli u sobu i ugledali svog prijatelja koji se jedva držao na nogama izranjavan strjelicama. Antun mu je očistio rane i previo ga. Neki od napadača bili su još živi, ali u nesvijesti te su ih zavezali i ostavili u kući.

Kad su se pribrali, krenuli su dalje prema Istočnoj tržnici. Nekoliko ulica dalje, kada su već vidjeli svjetla iz smjera tržnice, okružilo ih je nekoliko ljudi naoružanih Kalašnjikovima. Bili su to kineski stražari. Uperili su puške u njih jer su čuli pucnjavu i sumnjali su da su Arapi. Čizma se snašao i uvjerljivo im ispričao kako su baš krenuli prema tržnici kada su začuli pucnjavu u ulicama iza te su požurili. Nakon toga stražari su ih propustili te su nakon desetak minuta stigli na tržnicu. Fenjeri na Wongovom restoranu gotovo su se ugasili kao i vatre u bačvama kojih se nekoliko nalazilo na tržnici. Otišli su do štandova u blizini Lee Kayeve potleušice i sjeli na pod nastojeći izgledati poput beskućnika kojih je na tržnici bilo mnogo. Njegova potleušica bila je mračna. Pozorno su promatrali i čekali. Nakon možda sat vremena, vrata potleušice su se otvorila i Lee Kay je izišao van. Nazirali su njegovu siluetu no nisu ga mogli dobro vidjeti zbog mraka. Osvrnuo se nekoliko trenutaka i krenuo prema jugu. Momci su se oprezno uspravili i tiho krenuli za njim. Čizma je udario nogom u ciglu i zajaukao. Lee Kay se zaustavio. Antun i Čizma počeli su neartikulirano mumljati glumeći pijance koji se svađaju. Lee Kay je zakrenuo i nestao im iz vida. Yao Menni je požurio za njim. Svojim instinktima borca kretao se spretno i tiho poput mačke. Zakrenuo je u susjednu uličicu i opet ugledao Kineza koji je brzim korakom išao prema jugu. Tiho ga je slijedio do velike ulice kojom je prolazila tramvajska pruga. Kinez je izbjegavao osvijetljena područja na kojima su bili stražari. Yao se walkie-talkiejem javio dečkima koji su zaostajali za njim. Nastavio je slijediti Kineza koji je krenuo preko u napuštene uličice u ničijoj zemlji između Kineske četvrti i Male Arabije. Uskoro su stigli do željezničke pruge koja je bila na stupovima oko pet metara iznad zemlje. Bila je osvijetljena, a Lee je nastojao držati se sjenki i prošao ispod. Yao je slijedio i prošao za njim. Već su se jasno vidjele vatre na stražarskim postajama na sjevernoj granici Male Arabije. Yao se sakrio u mrak i promatrao Lee-ja koji je došao do najbliže postaje. Stražari su ga propustili i krenuo je u četvrt. Yao je uspio vidjeti kako je skrenuo u pokrajnju uličicu, a tada mu je nestao iz vida. Nije se usudio nastaviti ga slijediti pa je krenuo natrag prema sjeveru. Kod ulice s tračnicama susreo se s prijateljima i izvjestio ih o tome što je vidio. Krenuli su natrag na Istočnu tržnicu držeći se sjenki.
Spretno su zaobišli stražare i vratili se uličice štandova gdje se nalazila Lee-jeva potleušica. Yao je predložio da provale unutra i pretraže ju. Pronašli su uski smrdljivi prolaz koji se protezao sa suprotne strane, između potleušica i derutne zgrade koja se nalazila na istočnom rubu tržnice. Prolaz je bio pun kamenja, cigli i otpadaka. Nakon desetak minuta provlačenja došli su iza leđa Lee Kay-evoj kućici. Njen stražnji zid, ako se takvim može nazvati, bio je sklepan od daski i komada metala. Kratko su posvijetlili i pronašli jednu labavu dasku. Pomaknuli su ju u stranu i Yao se provukao unutra. Nalazio se iza pulta prepunog sasušenog bilja. Bilo je jako mračno te je upalio svijeću koja je stajala na pultu. S lijeve strane bila su vrata. Otvorio ih je i ušao u smočnicu na čijim je policama bilo još mnogo raznoraznog bilja. Na podu je primjetio obris nekakvog poklopca i rukohvat. Podigao je poklopac i ugledao drvene stepenice. Spustio se dva metra u rupu koja je bila iskopana u tlu ispod potleušice. Jedva se mogao uspraviti. Na tlu i zidovima bilo je mnoštvo bijelih gljiva velikih od jednog do desetak centimetara. Oko trećine gljiva imale su samo trup jer im je klobuk očito bio otrgnut. Uzeo je jednu gljivu, popeo se natrag u sobu i zatvorio poklopac. Ispod pulta bilo je mnoštvo papira i jedna debela bilježnica. Prolistao ju je. Bila je ispisana kineskim znakovima koje nije poznavao. Razočarano ju je zaklopio, i u tom trenutku zapazio nekakav papir koji je provirivao iza korica. Izvukao ga je i pogledao. Bio je ispisan arapskim znakovima. Odmah je pretpostavio da se radi o nečemu važnom, spremio ga je u džep, vratio bilježnicu na njeno mjesto i provukao se van istim putem kojim je ušao. Prijatelji su vratili dasku na mjesto i potiho se išuljali iz smrdljivog prolaza natrag na tržnicu. Bili su svjesni da su na tragu značajnog otkrića. Zadovoljno su se uputili do Čizmine i Yaove suterenske sobice u Maksimirskoj ulici na zasluženi odmor.

Comments

ivan_racic79

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.