Zagreb 2028

Sešn 6

29.10.2028.

Ujutro su prijatelji otišli do Jing Jangove rezidencije. Stražari su ih propustili kada su rekli da žele razgovarati s Ho Shee-jem. Primio ih je u svom uredu u suterenu rezidencije. Zamolili su ga da im proda nešto municije, a on ih je uputio u skladište u dvorištu. Skladištar Don Rem prodao im je nešto metaka nakon čega su se zaputili u Panonsku četvrt kod velečasnog Žarka. Porazgovarali su s dječakom Ahmetom koji je marljivo čistio kuhinju i pokazali su mu papirić s tekstom na arapskom koji su pronašli u Lee Kay-evoj potleušici. Dječak im jer rekao kako nije nikad naučio čitati, no njegova majka bi im mogla pročitati tekst na papiriću. Još ih je jednom zamolio da odu do nje i jave joj kako je s njim sve u redu. Momci su mu obećali da će otići do nje još istoga dana nakon čega im je objasnio kako da dođu do dvorišta u kojem je živjela. Nakon doručka Čizma i Yao Menni prošetali su do obližnje čistine na rubu Maksimirske prašume na poduku iz rukovanja vatrenim oružjem. Čizma je pokazao Yao-u kako da napuni pušku koju mu je poklonio Ciganin Hamdija te kako se iz nje puca. Nacrtali su grubu metu na drvetu, udaljili se dvadesetak koraka i pripremili za gađanje. Yao je opalio prvi, drugi, pa treći put no nije uspio pogoditi ni blizu meti. Tada je Čizma uzeo pušku i pokušao, no niti on nije pogodio. Zaključio je da je puška loše centrirana te su odustali od daljnjeg pokušavanja. Vratili su se do velečasnog i upitali ga poznaje li nekoga tko se razumije u oružje. Velečasni je poslao Ahmeta po starog Janka kojeg su momci prije nekoliko dana spasili od narkomanske bande u prašumi. Starac je nekoć bio lovac te se razumio u lovačke puške. Ubrzo je došao u župni dvor, sjeo za stol, rastavio i temeljito očistio pušku. Čizma i Yao vratili su se do čistine. Yao je ovaj put iz prve pogodio metu. Zadovoljni, dečki su se zaputili do Istočne tržnice.

Na tržnici su se susreli s Antunom koji je u međuvremenu otišao do Mah Jonga na sat poduke kineskog jezika. Zajedno su produžili na jug prema Maloj Arabiji. Prošli su po ničijoj zemlji između kineske i arapske četvrti, produžili ispod željezničke pruge i stigli do barikade na ulazu u Malu Arabiju. Petorica stražara naoružanih automatskim puškama kontrolirali su ljude koji su ulazili i izlazili iz četvrti. Zaustavili su prijatelje koji su im rekli da idu na bazar u kupovinu. Nakon što su ostavili puške, stražari su ih propustili. Velika ulica koja je vodila prema bazaru bila je prepuna djece, žena koje su nosile rublje ili vreće s hranom te trgovaca koji su sjedili na podu i prodavali koještarije. Gužva se povećavala kako su išli sve južnije do trga na kojem se nalazio bazar. Tu se nalazio potpuni kaos – probijali su se između štandova i prostirki s robom, pekača lepinja, trgovaca, prosjaka i kupaca dok nisu stigli do uličice u kojoj je stanovao Ahmet. Stali su kod četvrtih vrata na lijevoj strani, otvorili ih i ušli u dvorište. U njemu se nalazilo nekoliko sklepanih kućica između kojih su bila razvučena užad za sušenje rublja. Neka djeca igrala su se u prašini, a jedna je žena vješala rublje. Prijatelji su joj pristupili i rekli da traže Marwu. Žena je izgledala silno uplašeno, a ispod feredže se na njenom licu nazirala modrica. Smirili su ju kad su joj rekli da ju pozdravlja njen sin Ahmet pa ih je pozvala u kućicu da na miru porazgovaraju. Kad su ušli unutra objasnili su joj kako je s njenim sinom sve u redu i da je na sigurnom. Zamolila ih je da mu poruče kako je njegova majka u redu. Nakon toga pokazali su joj papirić s tekstom na arapskom.

Marwa im je pročitala sljedeće:
„22 Safar 1450.
Nositelja ovog pisma, Kineza imena Lee Kay, starog 50 godina, obučenog u tradicionalnu kinesku odjeću, koji ima sijedi perčin do ramena, svaki Asasin i stražar mora u bilo koje doba dana ili noći propustiti da se slobodno kreće bilo kuda u Maloj Arabiji.
Po želji emira Farouka Al-Bazira ovo naređuje Ali Hassan“

Datum na pismu po islamskom kalendaru odgovarao je nekom danu u srpnju 2028. godine, Marwa nije znala točno kojem. Rekla im je da je Ali Hassan zapovjednik Asasina, Faroukovih elitnh boraca. Prijatelji su joj zahvalili na pomoći i rekli joj da će se vratiti s vijestima od njezinog sina. Bila im je iznimno zahvalna te ih je ispratila natrag na ulicu.

Prijatelji su se zaputili do barikade gdje su im stražari vratili njihove puške. Krenuli su do uličica između kineske i arapske četvrti gdje su prošle noći imali okršaj sa petoricom razbojnika. Ušli su u kuću u kojoj su zavezali i ostavili trojicu živih, ali onesviještenih napadača. U sobi u prizemlju gdje su ih ostavili pronašli su komade užeta odrezane nožem. Na travi u dvorištu ispod prozora te sobe bili su tragovi nekoliko ljudi pa su odustali od potjere. Krenuli su u Kinesku četvrt do Jing Jangove rezidencije.

Stražarima u ulici ispred rekli su da trebaju razgovarati s Ho Shee-jem te su ih propustili do rezidencije. Ho Shee je razgovarao s nekim ljudima u svojem uredu u suterenu te su morali malo pričekati. Kada ih je primio, ispričali su mu svoje događaje od prethodna dva dana. Rekli su mu kako su kad su išli do Cigana pronašli arapskog dječaka koji se skrivao od stražara. Dječak im je ispričao da je vidio starijeg Kineza kako noću dolazi do Faroukove kupelji. Po povratku od Cigana, odveli su dječaka na Istočnu tržnicu, a on je prepoznao trgovca Lee Kaya kao čovjeka kojega je vidio. Zbog toga su ga odlučili nadzirati. Prošle su noći vidjeli kako Lee Kay nakon ponoći izlazi iz svoje trgovine te su ga slijedili. Pratili su ga do Male Arabije gdje su ga stražari propustili unutra. Vratili su se i provalili u njegovu potleušicu te pronašli papirić s tekstom na arapskom jeziku. U rupi ispod potleušice pronašli su nasad gljiva. Nakon što su to ispričali, dali su papirić s tekstom na arapskom Ho Shee-ju. Saslušao ih je bez riječi, a tada je glasno pozvao stražare. U sobu su upala trojica Zmajeva uperenih pušaka. Ho Shee je rekao stražarima da čuvaju zarobljenike te izišao iz sobe.

Neugodna tišina trajala je preko pola sata. Prijatelji su sjedili s rukama na stolu, a trojica stražara mrko su ih gledali i držali Kalašnjikove uperene u njih. Vrata su se otvorila i ušao je Ho Shee. Poslao je stražare van i sjeo za stol. Zahvalio je prijateljima što su svoje otkriće podijelili s njim. Rekao je kako je poštovani gospodin Jing Jang zabrinut za lojalnost svoga čovjeka i traži od njih da ga provjere. Momci nisu imali drugog izbora nego prihvatiti. Tada im je objasnio što Jing Jang od njih traži – trebali su otići do Faroukove kupelji, upasti u podrum i pretražiti ga. Ukoliko nađu DOKAZE trebali su ih donijeti. Dokazi su, naravno, bile gljive za koje im je zapovjedio da zaborave da su ih ikada vidjeli. Nije im dao precizne upute kako da odrade zadatak, no savjetovao im je da pokušaju napraviti kakvu diverziju. Poslao ih je kod skladištara Don Rema gdje su nabavili dva molotovljeva koktela još neke sitnice. Nakon toga vratili su se u Panonsku četvrt.

Bilo je rano popodne. Odlučili su porazgovarati s vođom Plavih ratnika, Hrvojem. Otišli su do njegove kućice kod južnog stadiona. Stražari su ih pustili unutra te ih je primio u manjoj sobi gdje su razgovarali prošli put. Ispričali su mu kako su doznali da je Lee Kay izdao Jing Janga te je pod zaštitom emira Farouka i Ali Hassana. Nadalje su mu ispričali kako trebaju provaliti u podrum Faroukove kupelji kako bi pronašli dokaze za Lee Kay-evu izdaju zbog čega će morati napraviti nekakvu diverziju. Hrvoje im je predložio da zapale Alijevu kućicu te da bi im dobro platio za njegovu likvidaciju ili barem zastrašivanje. Opisao im je kućicu i rekao da se nalazi na zapadnom rubu bazara. Djelovao je dosta ljutito kada je pričao o Aliju zbog čega im se činilo kako su priče da je on odgovoran za ožiljak na Hrvojevu licu bile točne. Nakon toga momci su mu rekli i za gljive koje su pronašli u Lee Kay-evom podrumu. Hrvoje je odgovorio kako bi rado kupio pola kilograma mladih gljiva s korijenima te im je ponudio dobru cijenu za njih.

Nakon razgovora s Hrvojem momci su otišli u župni dvor kod velečasnog Žarka. Ahmet je bio jako sretan kada su mu ispričali da je njegova majka dobro i poručuje mu da ne brine za nju. Porazgovarali su s velečasnim i upitali ga bi li mogao primiti Ahmetovu majku jer je i ona u opasnosti. Složio se i rekao kako ju može smjestiti u župni dvor da bude zajedno sa svojim sinom. Posudili su od njega jednu ofucanu plavu majicu nalik na one kakve nose Plavi ratnici i zaputili se prema Maloj Arabiji radi izviđanja.

Momci su stigli u Malu Arabiju oko tri sata popodne. Na ulazu u četvrt stražari su im uzeli puške i rekli da se smiju zadržati samo do večeri. Imali su oko dva sata vremena. Zaputili su se do bazara koji je i dalje bio pun ljudi, iako manje nego kada su bili ujutro. Prošetali su istočnim rubom bazara i prema Hrvojevom opisu prepoznali kućicu od lima i drveta u kojoj je živio Ali Hassan. Bila je prazna te su produžili do dvorišta gdje je živjela Ahmetova majka. Nije je bilo tamo, a susjeda im je rekla da se nedavno zaputila do bazara i nije se vratila. Momci su se vratili do bazara i kupili arapsku odjeću. Upitali su trgovca za Faroukovu kupelj, a on im je rekao kako pristup u nju nije dozvoljen strancima. Na njihovo inzistiranje pokazao im je ulicu kojom se dolazi do kupelji. Napustili su bazar i krenuli tom ulicom prema jugu. Nakon kratke šetnje našli su se na malom trgu u sredini kojeg je bila usamljena prizemna zgrada. S južne strane trg je bio ograđen zidom visokim oko tri metra. Ispred zgrade bilo je pet naoružanih stražara koji su im doviknuli da se vrate nazad otkuda su došli. Dečki su se pokupili natrag u ulicu i skrenuli u prvi uski i mračni prolaz na lijevoj strani. Željeli su istražiti okolinu kupelji što bolje te su nastavili hodati mračnim prolazima prema zapadu. Uskoro su došli do zida. Yao Menni se popeo na zid i osmotrio. Nalazio se na stotinjak metara od malog trga s kupelji, a zid na koji se popeo vodio je do trga i činilo se da ga odrađuje sa zapada, juga i istoka. Primjetio je dvojicu stražara kod kupelji te se spustio sa suprotne strane zida u uski prolaz između zida i velike derutne zgrade koja se činila napuštenom. Kratko je pričekao da mu se pridruži Čizma. Antun je ostao s druge strane u Maloj Arabiji i nastavio šetati obližnjim uličicama te promatrati okolinu kako ih ne bi iznenadili stražari. Čizma i Yao krenuli su prolazom uza zid prema jugu. Bio je zakrčen komadima građevinskog materijala koji se odvalio sa zgrade prilikom potresa. Nakon desetak minuta probijanja, ispali su iz prolaza u malu ulicu. Zid je skretao u lijevo. Iznad njega nazirala se zgrada u kojoj je bila kupelj, a u ulici u kojoj su bili nalazile su se dvije stambene zgrade od nekoliko katova. Čizma i Yao skrenuli su i nastavili pratiti zid. Desetak metara ispred zapazili su široki prozor. Oprezno su se približili. Na prozoru su bile rešetke i činilo se da se nalazi na vrhu nekakve podrumske prostorije. Provirili su unutra i ugledali ženu koja je sjedila na stolici ruku zavezanih na leđima. Bila je okrenuta bočno pa joj nisu vidjeli lice, no činila im se poznata. Iznenada se pojavio muškarac, Arapin, koji je nešto vikao, a tada ju ošamario. Žena se nakratko okrenula. Lice joj je bilo puno masnica i suza. Čizma i Yao prepoznali su ju – bila je to Marwa, Ahmetova majka. Faroukovi ljudi su ju oteli i doveli u podrum kupelji na ispitivanje. Život joj je bio u opasnosti i dečki su odlučili poduzeti nešto još iste noći. Čizma i Yao povukli su se istim putem natrag, preskočili zid i vratili se natrag u Malu Arabiju. Antun ih je čekao u mračnom prolazu blizu mjesta gdje su ga ostavili. Krenuli su na sjever i predvečer izišli iz četvrti.

Dok su hodali natrag prema Istočnoj tržnici ispričali su Antunu što su otkrili te se i on složio kako trebaju djelovati još iste večeri. Otišli su do Čizmine suterenske sobice u Maksimirskoj ulici i odmorili se do ponoći. Oko ponoći krenuli su prema Maloj Arabiji. Izišli su iz Kineske četvrti zaobilazeći barikade sa stražarima i produžili u napuštene ulice istočno od Male Arabije. Tu su se razdvojili. Čizma je krenuo na zapad prema bazaru, središtu Male Arabije, a Yao i Antun produžili su dalje kako bi prišli Faroukovoj kupelji s južne strane. Čizma i Yao održavali su kontakt walkie-talkie uređajima. Čizma je prvi stigao do svojega odredišta. Probio se mračnim pokrajnjim uličicama do istočnog ruba bazara i sakrio se u uskom prolazu desetak metara od Alijeve potleušice. Petnaestak minuta nakon toga, Yao i Antun su zaobilazeći granice Male Arabije stigli do uličice koju su istražili toga popodneva. Na jednoj strani bio je zid koji je ograđivao Faroukovu kupelj, a na drugoj dvije napuštene zgrade. Antun je ušao u bližu zgradu i popeo se stepenicama na četvrti i posljednji kat radi izviđanja. S vidikovca je imao dobar pogled na sjevernu stranu. Faroukova kupelj bila je prizemna zgrada naslonjena na zid. Vrata su se nalazila na istočnoj strani i vodila su na mali trg na kojem je oko zapaljene bačve stajalo pet stražara. Puške su im složene u stožac. Činilo se kako opušteno razgovaraju. Antun je zaključio da stražari ne mogu vidjeti njega ni Yao-a jer je zid bio visok oko tri metra te je dao Yao-u znak da je čisto. Yao se uza zid došuljao do prozora koji se nalazio na vrhu podrumske prostorije kupelji. Bio je to jedini prozor na zidu. Povirio je unutra i vidio Ahmetovu majku Marwu obasjanu svjetlom svijeće kako leži na podu ispod stola. Izvadio je walkie-talkie i rekao Čizmi da krene u akciju.

Čizma se išuljao iz skrovišta i približio Alijevoj potleušici. Osim nekoliko baklji, bazar je bio u potpunosti u mraku. Postavio je ofucanu plavu majicu na tlo ispred potleušice. Tada se udaljio dublje u mrak, izvadio molotovljev koktel, zapalio fitilj i bacio ga. Boca je udarila u vrata, a plameni jezici buknuli su i u trenu progutali cijelu prednju stranu potleušice. Čizma je već bio u punom trku kada je iza sebe začuo povike čovjeka koji je izletio kroz zapaljena vrata držeći kalašnjikov i pucajući u zrak. Skrenuo je u mračni prolaz i krenuo u smjeru za koji je bio siguran da će ga odvesti do njegovih prijatelja. Trčao je kroz mračne prolaze ne obazirući se na dernjavu i pucnjavu koju je čuo iza leđa. Bio je svjestan da će mu trebati desetak minuta da se pridruži prijateljima te se nastojao kretati što brže.

Za to vrijeme, Antun je s osmatračnice već primjetio plamen dalje na sjeveru u smjeru bazara, a zatim čuo i pucnjeve. Trojica stražara koji su stajali ispred kupelji uzeli su puške i potrčali prema sjeveru, a dvojica su ostali na svojim mjestima. Provirio je van i mahnuo Yao-u koji je čučao u mraku četiri kata ispod njega. Yao se približio prozoru. Otrgnuo je komad tkanine, zamotao ga oko ruke i udario u staklo koje je popucalo. Oprezno ga je gurnuo, no velik komad se otkinuo i pao u sobu ispod. Marwa se trgnula iz sna i skočila na noge. Yao se provukao između rešetki i uskočio u sobu. U strahu je pobjegla u kut, no kad se uspravio prepoznala ga je i dotrčala do njega. Kratko joj je dao znak da bude tiho, pograbio ju je i podigao do prozora. Primila se za rešetke i uz Yao-vu pomoć izvukla van u ulicu. Antun ju je ugledao sa svoje osmatračnice, te je izišao iz sobe u kojoj se nalazio i potrčao stubištem prema dolje. Yao se primio za rešetke u namjeri da iziđe na ulicu. U tom trenutku otvorila su se vrata i u sobu je upao Arapin naoružan sabljom. Dotrčao je do prozora i povukao Yao-a natrag u sobu. Tada je zamahnuo na njega sabljom, no Yao se izmaknuo i izvukao palicu. Skočio je kao pantera i odvalio Arapina pod rebra. Čovjek je zateturao i pokušao uzvratiti. Yao se opet izmaknuo i uspokojio napadača dobro odmjerenim udarcem u glavu. Yao je odlučio na brzinu pretražiti prostor te je izišao kroz vrata i našao se u hodniku osvijetljenom bakljom. Preko puta su bila još jedna zatvorena vrata, a s desne strane bio je prolaz iz kojeg je dopirao nekakav šum. Krenuo je nekoliko metara i ušao u veći hodnik na stropu kojega je bila ogromna metalna cijev iz koje je dopirao zvuk. Skrenuo je desno i nakon nekoliko metara došao do prostorije koja je imala oko jedan metar niži strop u koji se ulijevala cijev. Na nasuprotnom zidu bila je polica. Došao je do police na kojoj je bilo nekoliko manjih vreća. U desnom kutu prostorije, odmah uz policu, primjetio je nešto zanimljivo. Pod i zidovi bili su zemljani i na njima je raslo desetak bijelih gljiva nalik onima koje je našao u podrumu kod Lee Kay-a. Otrgnuo je nekoliko mladih gljiva, a s police uzeo jednu od vreća. Bacio je pogled u nju i otkrio da su unutra sasušene gljive. Požurio je natrag u sobu i počeo se penjati na prozor. U tom trenutku iza sebe začuo je dva muška glasa.

Antun je u međuvremenu sišao u prizemlje i pozvao Marwu da se skloni u zgradu. Yao je izišao kroz prozor i utrčao u zgradu. Sakrili su se i osluškivali. Začuli su glasove dvojice stražara koji su također izišli kroz prozor i počeli osvjetljavati mračnu uličicu. Stražari su se razdvojili i počeli obilaziti zgradu u kojoj su se skrivali Antun, Yao i Marwa. Jedan od njih uskoro je ušao kroz vrata i počeo pretraživati stanove. Antun je shvatio da mora nešto poduzeti da zaštiti prijatelje. Kroz prozor prizemnog stana u kojem su se skrivali iskočio je na cestu. Drugi stražar stajao je na raskršću u blizini. Okrenuo se, osvijetlio Antuna i ispalio prema njemu rafal iz svojeg Kalašnjikova. Srećom, mrak je sačuvao Antuna od pogibelji te je neokrznut šmugnuo iza ugla zgrade. Stražar je potrčao za njim, a trenutak kasnije pridružio mu se i drugi koji je istrčao iz zgrade. Antun je potrčao u mračni prolaz nadajući se da će ga slijediti. Za to je vrijeme na cestu iskočio Yao koji je vodio Marwu. Poveo ju je na suprotnu stranu od stražara te su uskoro bili u dubokom mraku pokrajnje uličice. Antun je za to vrijeme već počeo gubiti utrku, no metci su ga srećom još uvijek zaobilazili. Istrčao je natrag na raskršće pored zida, a tada se iz mraka pojavio Čizma koji se, nakon što je začuo pucnjeve, bacio u puni trk. Antun je potrčao u smjeru u kojem se izgubio Yao, a Čizma se stao u prikrajak i čekao. Trenutak kasnije na raskršću su se pojavila dva arapska stražara koji su proganjali Antuna. Čizma je opalio metak i potrčao u suprotnom smjeru. Jedan je stražar krenuo za njim, a drugi se dao u trk u smjeru u kojem se izgubio Antun. Snalažljivi Čizma trčao je prema istoku navodeći svog progonitelja u sve uže uličice zatrpane otpadom koji je prouzročio potres. Iako je stražar imao svjetiljku pričvršćenu za cijev svog Kalašnjikova, Čizma mu je izmicao iz dometa svijetla dok se nakon nekoliko minuta nije u potpunosti izgubio. Nakon što se otresao progonitelja, Čizma se oprezno zaputio prema mjestu gdje se rastao s Yao-m i Antunom.

U međuvremenu, Yao, Antun i Marwa skrivali su se u ulicama zapadno od kupelji. Arapski stražar uporno ih je slijedio. U jednom je trenutku Antun nespretno udario nogom u ciglu i pao. Stražar ga je začuo i zapucao prema njima no zbog mraka nije uspio pogoditi. Odmah su se sakrili iza jednog kontejnera. Stražar se približio na nekoliko metara, posvijetlio, ali nije primjetio njihovo skrovište. Pričekali su još nekoliko minuta dok nisu bili sigurni da se dovoljno udaljio. Nakon toga tiho su se počeli šuljati u suprotnom smjeru, prema istoku. Otresli su se stražara i zašli dublje u napuštene ulice u ničijoj zemlji. Nakon petnaestak minuta šuljanja iza jednog zida nabasali su na dva velika divlja psa koji su trgali nekakvu životinju. Zvijeri su ih nanjušile, ostavile svoj plijen i potrčale na njih. Antun je povukao Marwu prema obližnjoj kući i pomogao joj da uskoči unutra kroz razbijeni prozor. Yao je ostao na ulici isukavši palicu i čekajući napad. Oba psa skočila su na njega. Jednog je dočekao palicom, no drugi ga je ugrizao za nogu. U tom trenutku Antun je već trčao u pomoć prijatelju s elektrošokerom u ruci. Prilijepio je šoker na većeg psa. Uređaj je ispustio električni naboj i životinja se srušila na pod trzajući se od udara. Yao je udario drugog psa palicom, no životinja nije ispuštala svoj ugriz. Antun je ispraznio naboj te je i drugi pas završio na podu u grčevima. Momci su izvukli Marwu iz skrovišta i nastavili se probijati prema mjestu okupljanja.

Kad su nakon petnaestak minuta stigli na dogovoreno mjesto, Čizma ih je čekao u mračnom prikrajku. Zajedno su krenuli dalje na sjever prema Panonskoj četvrti. Provukli su se između stražarskih postaja i došli do župnog dvora. Snažno su pokucali. Nakon nekoliko minuta vrata im je otvorio sneni velečasni Žarko. Pustio ih je unutra te nakon što su mu dečki predstavili Marwu, otišao probuditi Ahmeta. Dječak je dotrčao u spavaćici i bacio se mami u zagrljaj. Oboje su plakali sretni što su živi, zdravi i zajedno. Momci su se zadovoljno povukli u svoju sobu na zasluženi odmor.

Comments

ivan_racic79

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.