Zagreb 2028

Sešn 7

30.10.2028.

U jutro nakon uspješnog noćnog pohoda u Maloj Arabiji, prijatelji su otišli porazgovarati s Hrvojem u njegovom sjedištu kod južnog stadiona. Ponudili su mu tri mlade gljive koje je Yao pronašao u podrumu Faroukove kupelji. Hrvoje im je isplatio pozamašnu svotu za gljive te su se srdačno rastali. Krenuli su prema Istočnoj tržnici, a zatim do Jing Jangove rezidencije. Stražari su ih propustili do Ho Shee-ja koji je bio u svojem uredu u suterenu rezidencije. Ispričali su mu sve detalje svojeg pothvata od protekle noći (osim da su uzeli i nešto mladih gljiva) te mu dali vreću sa sasušenim gljivama. Pošteno ih je isplatio za njihov trud te im rekao kako je Jing-Jang iznimno zadovoljan njihovom efikasnošću i diskrecijom. Rekao im je da mu se jave za tri do četiri dana. Dao im je dopuštenje da se jave skladištaru Don Remu radi nabavke. Otišli su do njegovog skladišta u dvorištu rezidencije te kupili automatski pištolj, nešto municije, dva vremenski podesiva eksploziva i još neke potrepštine. Nakon toga otišli su na Istočnu tržnicu gdje je Antun kod travarice Pu Yie kupio nešto ljekovitih zavoja. Dok je Antun bio u nabavci, Yao Menni i Čizma su se šetali tržnicom te su primjetili kako trojica Ognjenih zmajeva vode trgovca Lee Kay-a u smjeru rezidencije, a još trojica pretražuju njegovu trgovinu. Nakon što su se okupili, odlučili su krenuti u cigansko selo s južne strane Save. Kod kovača Bakira i stare Pelagije koji su živjeli u tom selu naručili su izradu nekih potrepština koje su do sada već trebale biti dovršene. Oko podneva krenuli su glavnom ulicom koja je iz Kineske četvrti vodila prema jugu.

Nakon kratkog hoda stigli su do granice Albanske četvrti koja se razvila oko nekadašnjeg autobusnog terminala. Njome je željeznom rukom vladao Enver koji je imao sjedište na vrhu zgrade terminala. Upravljao je četvrti preko svoje odane Ilirske garde, opasnih momaka koji su uglavnom imali automatsko oružje i isticali se svojim crvenim jaknama. Njegovi „štićenici“ bili su vlasnici pekarnica koji su prodavali peciva od sojinog brašna, a bilo je i nešto trgovaca zlatom i metalima. Većina trgovaca su imali svoje radnje u prizemlju zgrade terminala, a neki imućniji na katu. Prijatelji su čuli da su se pod Enverovim pokroviteljstvom na terminalu održavale i brutalne gladijatorske borbe. Kad su ih zaustavili albanski stražari na barikadi, iz znatiželje su ih upitali za borbe. Stražari su ih uputili zlataru Kociju te uz malu naknadu propustili u četvrt. Prošetali su uz terminal. Ulice su bile pune djece i žena koje su nosile rublje, hranu i vodu. Muškarci su uglavnom sjedili za priručnim klupama i pušili hašiš, vjerojatno arapski. Zrakom su se širili mirisi sojinog peciva. Ušli su u jednu trgovinu metalima. Unutra ih je dočekao mršavi srednjovječni muškarac koji se predstavio kao zlatar Koci. Čizma mu je prodao potkovice koje je kupio kod Cigana, a tada su ga upitali za gladijatorske borbe. Odgovorio im je kako su došli u pravo vrijeme jer se baš toga dana održavao turnir. Čizma ga je iznenada upitao bi li i on mogao sudjelovati. Zlatar se u prvi mah začudio, a zatim odgovorio da se vrate za pola sata nakon što provjeri s organizatorom. Prijatelji su malo prošetali uokolo i vratili se za pola sata. Zlatar Koci rekao je kako je dogovorio s organizatorom meč za Čizmu, uz malu naknadu. Zainteresirani Čizma platio je naknadu te im je zlatar rekao da mu se jave za tri sata jer turnir počinje predvečer oko pet sati.

Prijatelji su prošetali do trošne kućice u prizemlju terminala u kojoj je bila birtija. Zrak je bio ustajao i zadimljen od hašiša. Za stolovima su sjedili samo muškarci koji trojicu novih lica nisu promatrali nimalo blagonaklono. Došli su do šanka i naručili tri sojina piva. Za obližnjim stolom sjedila su četvorica Albanaca i igrali belu glasno se prepucavajući na svojem jeziku. Budući da su imali još mnogo vremena do početka turnira, Čizma i Yao Menni su otišli do kartaša i upitali ih bi li se i oni mogli pridružiti. Kartaši su im odgovorili da igraju u novac što dvojici prijatelja nije predstavljao problem. Nakon što su dovršili partiju, poraženi su im oslobodili mjesto te su Čizma i Yao otpočeli partiju. Prostor je bio mračan i zadimljen te su prijatelji primjetili kako si njihovi suparnici međusobno daju signale za zvanje. Usprkos tome, a i uz malo sreće s kartama, Čizma i Yao su pobijedili tri partije za redom i olakšali protivnike za 10 E$. Albanci su bili vidno nezadovoljni te više nisu htjeli igrati. Dečki su im zahvalili na dobrim partijama te izišli van. Prošetali su još malo terminalom, a zatim otišli do Kocija. Dočekao ih i poveo na kat terminala. Tu su ih dočekali stražari koji su im uzeli svo oružje i odveli ih u unutrašnjost zgrade. Jedan ih je stražar uskim stepenicama poveo u prizemlje do perona na kojem su nekad stajali autobusi i gdje je bilo borilište.

Borilište je bio ovalni prostor na kojem nije bilo asfalta već utabana zemlja. S dvije strane su bile improvizirane sjedalice i klupe na kojima je već sjedilo nekoliko starijih muškaraca. Malo dalje je bila klupa i nekoliko ormarića pokraj kojih su se petorica mladih momaka svlačili i zagrijavali. Uza zid bio je ofucani metalni kiosk otvorenih vrata na kojima je stajao niski, debeli Albanac. Koci ga je predstavio prijateljima kao Skandera, organizatora turnira i kladioničara, a onda otišao natrag na terminal. Skander je rekao Čizmi da se bori u predzadnjoj, petoj borbi te da se mogu kladiti na bilo koju borbu žele. Prijatelji su tada otišli do klupa za gledatelje i pronašli si mjesto. Uskoro se pojavio dječak koji je prodavao svježe sojine lepinje. Bile su ukusne i tople. Kad se gledalište popunilo, Skander je na kiosk objesio ploču i napisao na nju koeficijente za predstojeće borbe. Oko njega se učas okupilo dosta ljudi koji su se htjeli kladiti. Čizma, Yao i Antun su se također pridružili i uplatili manje iznose za prvu borbu. Borbe su te večeri bile hrvačkog tipa što je značilo da su udarci dozvoljeni samo na podu. Trajale su pet minuta ili do predaje. Postojao je i sudac čija je zadaća bila da proglasi pobjednika ukoliko bude izjednačeno. Međutim, sudac u prve četiri borbe nije bio potreban jer su borbe bile dosta brutalne i kratke. U svakoj od njih jedan se borac predao nakon što je završio u zahvatu iz kojeg nema izlaza ili se onesvijestio, kao što se dogodilo u trećoj borbi. Prije svoje borbe Čizma je otišao do ostalih boraca i svukao se u majicu i hlače. Interes na kladionici za tu borbu bio je velik jer je Čizma bio novi te je koeficijent za njegovu pobjedu bio visok jer se znalo da je njegov protivnih Idrizi dosta vješt i opasan momak. Yao je uplatio manju svotu na Čizmu, a i Antun je dao skromnih 100E$ što bi mu u slučaju Čizmine pobjede donijelo 250E$.

Čizma je u borilište ušao mirno i sabrano. Njegov protivnik bio je mlad, nešto viši od njega, krupan i snažan. Skakutao je na mjestu i pripremao se za napad. Sudac je dao znak za početak. Samouvjereni smiješak albanskog borca zaledio se kada je Čizma strjelovito kao munja dotrčao do njega i oborio ga na pod prije nego što je stigao reagirati. Čizma ga je stisnuo u kravatu, no Idrizi se izvukao i udario ga laktom u glavu. Uzdrmani Čizma nije popuštao stisak te je uzvratio udarcem koljenom u jetru. Nastavili su se hrvati razmjenjujući udarce i zahvate. Iako je Idrizi bio vješt borac, pokazalo se da nije dorastao Čizminoj snazi i uličnom iskustvu. Nakon pola minute Čizma se ustao, a Albanac je ostao ležati u prašini bez svijesti. Antun i Yao (te još nekoliko kockara koji su riskirali) oduševljeno su zapljeskali, a Čizma je otišao prema klupi za presvlačenje. Kad se presvukao, pridružio se prijateljima te su otišli Skanderu po svoju isplatu. Debeli kladioničar nešto je poviknuo na albanskom jeziku i iz prikrajka su se pojavila dvojica stražara uperenih Kalašnjikova. Izjavio im je kako sumnja na namještenost Čizmine borbe, ali budući da je pošten čovjek koji mora misliti na svoj ugled isplatit će im trećinu od dobitka kojeg su trebali dobiti prema koeficijentu. Prijatelji nisu imali izbora nego prihvatiti ponudu. Nakon isplate naoružani stražari ispratili su ih na kat gdje su im vratili njihovo oružje ispražnjeno od metaka te vrećicu s municijom. Stražari su ih odveli do južne barikade Albanske četvrti te su prijatelji krenuli prema jugu.

Desetak minuta kasnije, Čizma, Yao Menni i Antun hodali su ulicom razočarano komentirajući neugodnost koju su upravo doživjeli. Bila je večer. Zvjezdano nebo davalo je malo svijetla te je ulica, iako široka, bila mračna. Antun je iznenada zapazio nekakvo komešanje u živici s desne strane ulice, desetak metara ispred njih. Jedva je stigao dati signal prijateljima kad ih je iz živice zasula kiša metaka. Srećom, zbog mraka strijelac nije bio precizan te su izbjegli pogotke. Yao je reagirao prvi – potrčao je do ruba visoke živice upalivši pri tome lampu na svojoj kacigi. Neoprezno je skrenuo iza ruba gdje ga je čekao drugi napadač koji ga je iz neposredne blizine sačmaricom napucao u prsa. Silina udara gotovo je srušila Yao-a na pod, no uspio je ostati na nogama. Tada je do njega već dotrčao Čizma s puškom u rukama. Skočio je do Yao-a, naciljao i sasuo sačmu napadaču u glavu. Napadač se srušio na pod u lokvi krvi. Nekoliko metara iza bio je još jedan napadač koji je imao veliku sablju u rukama. Potrčao je prema Yao-u i Čizmi, no Yao ga je smlavio palicom prije nego što im je uspio nauditi. Posljednji napadač bio je desetak metara od njih. Usmjerio je svoj Kalašnjikov prema Čizmi i Yao-u i opalio još jedan rafal. Momci su spretno reagirali te se, čudesno, i ovaj put izvukli neozlijeđeni. Antun se u međuvremenu približio napadaču s druge strane živice i ispalio okvir iz svojega automatskog pištolja, no promašio je zbog slabog svijetla. Napadač je počeo bježati ispalivši prema Čizmi i Yao-u još jedan neprecizni rafal koji nije predstavljao prijetnju. Čizma i Yao potrčali su za njime. Uspjeli su mu se približiti na desetak metara i tada je Čizma ispalio još jednu patronu. Pogodio je napadača u leđa i ovaj se srušio u blato. Došli su do njega, okrenuli ga i prepoznali Albanca protiv kojeg su u birtiji igrali belu. Još jedan mrtvi napadač bio je kartaš, a treći im nije bio poznat. Uzeli su im oružje budući da je bilo očito da im više ne će trebati, dovukli ih do živice. Velečasni Antun izmolio je kratku molitvu za njihove duše te su nastavili svoje putovanje prema jugu.

Nakon dva sata stigli su do sjeverne obale Save. U širokom luku zaobišli su most na kojem je bila Monsantova stražarska postaja i otišli istočno uz nasip. Vidjeli su vatru na suprotnoj strani i dozvali ljude koji su bili oko nje. Bili su to ciganski skelari koji su došli preko i prebacili ih na drugu obalu uz malu naknadu. Nastavili su ići preko livade laganim hodom desetak minuta i došli do ruba ciganskog sela u podnožju Planine smeća. Uz šatore na rubu sela bila je velika vatra oko koje je bilo desetak cigana koji su pjevali i plesali. Stražari su pozdravili momke i uputili ih Đorđetu. Otišli su do njegovog najvećeg šatora u središtu sela i ušli da ga pozdrave. Ciganski kralj srdačno ih je pozdravio i rekao im da slobodno ostanu u njegovom selu. Poslao ih je na noćenje kod njihovog dragog znanca Hamdije.

Hamdija je bio u svojem šatoru na rubu sela. Pozdravio je prijatelje, smjestio ih u svoj šator i ponudio ih sušenim svinjskim mesom. Nakon jela i ugodnog ćaskanja zalegli su u vreće za spavanje na podu njegovog šatora i zaspali.

Comments

ivan_racic79

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.